Za manje od pet mjeseci u BiH bit će održani lokalni izbori. Rokovi su određeni, a političke stranke imaju dva mjeseca da prijave kandidate i podnesu kandidatske liste.

Stranke trojke (SDP, NIP, Naša stranka) koje su 2020. godine izašle sa zajedničkim kandidatima za načelnike/gradonačelnike ostvarile su uspjeh i preuzele neke od općina u kojima je godinama vladala SDA. Taj koncept trebao je ponuditi nešto novo ili su barem tako obećavali, piše novinska agencija Patria.

Ubrzo nakon tog uspjeha na površinu su počeli isplivavati problemi, a od općine do općine mijenjali su se odnosi između stranaka trojke. Te odnose nisu uspjeli popraviti ni stranački lideri.

Najočigledniji sukob je u Općini Centar. Iako je Narod i Pravda zajedno sa SDP-om i Našom strankom obezbijedio pobjedu Srđana Mandića za načelnika, Klub vijećnika NIP-a pokrenuo je opoziv Mandića. Do referenduma nije došlo, ali odnosi na relaciji NIP-Mandić su nepovratno uništeni. Predsjednik NIP-a Elmedin Konaković pokušao je smiriti tenzije, ali vijećnici nisu odustajali. Mandić sada najavljuje novu kandidaturu za načelnika ali nije jasno na čiju podršku računa. NIP Centar sigurno neće dati podršku Mandiću, a pitanje je i kako će se opredijeliti SDP Centar pa i samo rukovodstvo Naše stranke prema toj kandidaturi.

Koncept trojke u ovoj općini doživio je fijasko, a nekoliko drugih stranaka pregovara o zajedničkom kandidatu. Za sada se čuje ime Dennisa Gratza iz DF-a kojeg bi mogle podržati i SDA, Stranka za BiH, NES…

Još jedna općina oko koje se lome koplja i u kojoj je bilo problema i sa samim održavanjem sjednica Općinskog vijeća je Novo Sarajevo. Iako je trojka (tada četvorka sa NBL-om Ibrahima Hadžibajrića) tada se okupila oko nestranačkog kandidata Hasana Tanovića i tu su problemi bili prisutni od samog početka mandata.

Iz stranaka trojke pljuštale su optužbe na račun Tanovića koji je zvanično pristupio SDP-u, ali ni u toj stranci nisu spremni stati iza nove Tanovićeve kandidature.

Apetiti su porasli unutar dvije stranke u trojci, a spremnog kandidata imaju i Narod i Pravda i Naša stranka. S druge strane ni opozicija ne miruje pa bi ovo mogla biti općina sa najviše kandidata ukoliko se stranke ne uspiju dogovoriti i svesti borbu na samo dva kandidata. Nije tajna da bi NIP na čelu Novog Sarajeva rado vidio Samira Avdića (bivšeg ministra u Vladi KS i dogradonačelnika Sarajeva), dok je Naša stranka spremna stati iza Vildane Bešlija koja je počela i objave promotivnih videa o ovoj općini. S obzirom na probleme koji vladaju u Općinskom odboru SDP Novo Sarajevo i pokušaju da određeni pojedinci bliski Adnanu Štetu i Nerminu Nikšiću preuzmu odbor kao što se dogodilo u Novom Gradu, pitanje je koliko će SDP biti spreman iznijeti svoje zahtjeve ili će se povući pred željom NIP-a.

Za sada trojka ima dogovor oko dva kandidata i to Nermina Muzura (NIP) na Ilidži i Irfana Čengića (SDP) u Starom Gradu. Sve drugo još uvijek visi u zraku i pitanje je da li će uspjeti postići dogovor još za neku općinu.

Iako je NIP od stranaka trojke ostvario najviše glasova na izborima 2020. godine, ove godine rezultat bi mogao biti dosta drugačiji. Stranke trojke vlast su u KS već petu godinu. Brojni su problemi koje nisu riješili, a raste nezadovoljstvo zdravstvenih radnika, prosvjetara, gomilaju se problemi u komunalnoj privredi, zdravstvu. Trojka se nije proslavila ni sa imenovanjem direktora pojedinih preduzeća, pa se sve to odražava na ukupnu sliku o strankama trojke.

Dodatni problem je što je trojka od 2023. godine ušla u vlast na svim nivoima. Odnosi sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem pokazali su da lideri trojke nisu dorasli vođenju politike na tom nivou i sa takvim partnerima. Zbog funkcija koje su preuzeli pogubili su konce na nižim nivoima vlasti, a zbog ostanka na funkcijama spremni su na kompromise koji koštaju i koji će tek koštati državu.

Iako na kantonalnom nivou postoje kantonalni odbori stranaka, jasno je da konačnu riječ donose lideri stranaka.

Nije tajna da se kao lider trojke uspio nametnuti Elmedin Konaković zbog svoje sposobnosti govora, iako je najbolji izborni rezultat imao SDP na čijem su uspjehu NIP i Naša stranka uskočili u vlast. Konaković je vrlo često isticao kao lidera SDP, ali je činio sve da on bude pregovarač i sa Dodikom i sa Čovićem.

No, stvari su se promijenile nakon što su objavljene Sky komunikacije u kojima se Narod i pravda i njen predsjednik povezuju sa ljudima bliskim narkokartelu Edina Gačanina Tita iz Dubaija koji je preko određenih ljudi bliskih NIP-u ostvario kontakt s ovom strankom.

Konaković je ušao u obračun sa svim neistomišljenicima, napadajući tužioce, sud, novinare koji su izvještavali o akciji Black Tie. On je s pozicije moći i funkcije koju obavlja zloupotrijebio instituciju Ministarstva vanjskih poslova BiH te na taj način potpuno privatizirao i instituciju i zaposlenike Ministarstva.

Njegovi partneri u vlasti nisu mu pružili podršku u obračunu sa medijima i pravosuđem, a čak je primjetan i sve češći samostalni nastup funkcionera Naše stranke. Tako su nakon prekida signala Federalnoj RTV od strane BHRT-a iz Naše stranke poručili kako se nadaju “da SDP i NIP nemaju fige u džepovima” ili prevedeno da ne stoje iza odluke o gašenju signala FTV-a. Sud je istog dana naložio BHRT-u da pusti signal FTV-u, ali će posljedice takvog djelovanja tek biti predmet rada istražnih i pravosudnih organa.

Iz Naše stranke stigle su osude i Konakovićevog napada na novinare, dok se SDP donekle drži po strani s izuzetkom pojedinih kadrova koji javno podržavaju Konakovićeve uratke o novinarima.

U takvim odnosima jasno je da Konaković gubi kompas i da više nema šta ponuditi partnerima osim da ih povuče sa sobom. To će se odraziti i na odluke o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima i kandidatima za načelnike i gradonačelnike. No, ne treba zaboraviti i da je Nikšić skoro u potpunosti zanemario obaveze kao predsjednika SDP-a pa se tako mjesecima ne održavaju sjednice stranačkih organa, dok se bliži rok za unutarstranačke izbore. On je jasno poručio da se bliži njegova politička penzija, ali to ni u kom slučaju ne znači da bi i SDP nakon Nikšića trebao u penziju. No, o tome trebaju misliti oni koji se nisu pobunili kada se Nikšiću vanstatutarno produžavao mandat predsjednika.