Glumica Selma Alispahić je najavila izvođenje predstave "Gordionov čvor" u Travniku za 29. maja ove godine u gostovanju na FTV-u.   

Zadovoljstvo vas je uvijek imati ovdje a nismo se uspjeli uganjati jer ste vi posljednjih dana na bosanskohercegovačkoj turneji sa predstavom "Gidionov čvor". Bili ste i na festivalu u Rijeci gdje ste nagrađeni od strane publike. Kakva su iskustva sa te turneje? Kako publika reaguje u gradovima koji i nemaju baš često priliku da gledaju predstave kao što je Foča?

"Da, Gidionov čvor je izveden dakle premijerno u maju prošle godine. Sa velikim ponosom moram da kažem da će predstava koja će biti odigrana u Travniku 29. ovog mjeseca biti trideseto već izvođenje predstave Gidionov čvor. Ovu turneju koju ste spomenuli ona je u stvari omogućena od strane švicarske ambasade koja je u stvari pokrila tih 12 gradova, odnosno 20 predstava u 12 gradova Bosne i Hercegovine.

Sada moram da kažem da je to već 13 gradova jer smo uspjeli i Foču ubaciti nekako u taj projekat. Vrlo je zanimljivo da smo odigrali predstave već u Banjaluci u Trebinju u Foči u Brčkom u Tuzli u Sarajevu, bojim se da nešto ne preskočim, Zenica, čeka nas Konjic čeka nas Bihać i tako dalje. To je dakle jedan divan divan projekat obilaska bosanskohercegovačkih gradova sa temom koja je vrlo važna vrlo goruća da kažem i reakcije koje smo dobili u tim gradovima su upravo pokazala je da je ta predstava prijeko potrebna.

Znači ona govori o vršnjačkom nasilju, govori o odgovornosti roditelja, odgovornosti nastavnika, o vaspitanju, govori o slobodi govora. Govori ustvari o mnogim stvarima o kojima mi u našem društvu šutimo i to je vrlo važno da se progovori o tome. Ali evo mi smo na primjer gostovali na međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci gdje smo i tamo u stvari dobili potvrdu da je i toj sredini potrebna jedna takva predstava. Velika je stvar što smo uopće ušli u selekciju jednog od najznačajnijih festivala u regiji, ovo je dakle druga nagrada publike predstave Gidionov čvor. Prvu nagradu smo dobili na  internacionalnom teatarskom festivalu MESS gdje je predstava nagrađena zlatnim lovorovim vijencem na malom MESS-u. To je najljepše zato što je MESS presjek sigurno Europske i svjetske produkcije a Rijeka je sigurno najznačajniji festival koji je presjek regionalne produkcije. Tako da smo mi ustvari i na svjetskom i na nekom regionalnom nivou dobili ipak određeno priznavanje."

Ono što je zanimljivo u ovoj predstavi ona je kamerna, intimna, dvije glumice majka i učiteljica na sceni i režiju također vi potpisujete uz to što igrate jednu od tih uloga. Upravo to, koliko vam je bilo važno raditi tu predstavu? Kakvo je to iskustvo režiranja predstave što nije nimalo lako na taj način je postaviti i zbog njene osjetljivosti ali to akumulirano iskustvo je zapravo doprinijelo da se na jedan zaista snažan i upečatljiv način iznese ta vrlo važna i osjetljiva priča?

"Kada sam dobila taj tekst iz Hrvatske od svojih kolega ja sam ustvari odlučila to da radim, da režiram isto tako ne samo da igram, zato što je to tema koja mene već godinama vrlo zaokuplja i već duže vrijeme se time bavim. Nekako mi je bilo potpuno logično da poslije toliko godina rada krenem i da režiram. Bilo je puno pokušaja da me se nagovori na režiju i prije međutim ja sam onako kako moji prijatelji govore “ti si previše skromna pa nisi htjela u to da ulaziš”. Međutim pozorište je jedan kolektivni čin i svaki put kada glumim ja u suštini malo i režiram i ako imam pametnog reditelja, reditelj pametan me sluša i shvata da je to jedna interakcija koja je najbolja u stvari za predstavu. Tako da sam najviše naučila od onih reditelja koji su željeli da me slušaju jer sam onda i ja njih slušala. Mislim da je najvažnije i najteže u teatru izrežirati ljudske odnose. Ima puno ljudi koji znaju aranžirati teatar, pa imate koreografije, pa imate one mikrofone silne, pa svjetla pa onda to onako izgleda malo dima, malo spektakla pa to se može lijepo.

Međutim izrežirati ljudske odnose, staviti dva čovjeka ogoljena potpuno bez ičega na scenu i predstavu od toga napravite da publika reaguje i emotivno i intelektualno i svakako, da ostane neki trag na publici to je smatram vještina. Nagradu publike koji smo dobili u Rijeci moram da kažem da su znači prvi put u historiji riječkih igara, dvadesetdevetogodišnjoj historiji tri predstave su dobile istu ocjenu publike. Šta je zanimljivo, mi smo dobili istu ocjenu publike uz predstave Jagoše Markovića koji je legendarni, pokojni je nažalost ali to je njegova zadnja predstava “ Ćelava pjevačica” i velikog Vite Taufera. Znači to je edit Jugoslovenskog dramskog pozorišta i onda je ovo jedna mala što kažu mala, velika predstava sa tri klupe dvije glumice i nekoliko reflektora. Znate u toj konkurenciji kada dobijete nagradu publike i da publika prepozna temu koja odmah da kažem nije privlačna ona nije zabavna i jedna i druga predstava koja su dobile nagradu publike su spektakli. Ovo je jedna mala predstava koja zaista se bavi ljudskim odnosima važnom temom i zato je za mene to sigurno još onako dodatni uspjeh moram da kažem."