S obzirom da ističe šestomjesečni mandat Alenu Pilavu, v.d. generalnog direktora Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu, Upravni odbor KCUS-a mora u ponedjeljak (sutra) odlučiti ko će biti novi v.d. Osim ukoliko Vlada Federacije ne da suglasnost na imenovanje Ismeta Gavrankapetanovića na sjednici koja će se održati također u ponedjeljak i to prije UO KCUS-a, kako je izjavio Jasmin Šutković, član UO KCUS-a.

Piše Dženana Karup-Druško

Kao što je poznato Nediljko Rimac odbija dati saglasnost za imenovanje Gavrankapetanovića, Vlada Federacije traži da se poništi konkurs za izbor direktora KCUS-a, a Šutković kaže da UO neće poništiti konkurs. Da pojednostavimo, kad ne mogu sruštiti Gavrankapetanovića, jer je njegova dokumentacija ipak bez greške, čini se da će srušiti konkurs.

Pat pozicija

Pat pozicija za sve. Osim za KCUS i pacijente, odnosno građane koji se i dalje moraju liječiti i kojima je u interesu da KCUS što bolje funkcionira, jer to znači i bolje usluge za njih. Afera oko KCUS-a pokazuje da od predizbornih obećanja, a kasnije hvalospjeva kako će se u KCUS uvesti promjene i sve biti savršeno samo kad nova vlast otjera direktoricu Izetbegović, nema ništa. Čak suprotno, neimenovanjem direktora koji će zaista i uraditi nešto kako bi ova važna institucija bolje funkcionirala na zadovoljstvo i uposlenih i pacijenata, prijeti ozbiljna opasnost od urušavanja KCUS-a. Do čega će neminovno doći ukoliko se svakih šest mjeseci bude mijenjao v.d, kako zakon nalaže i tako sve do konačnog imenovanja (po konkursu).

Ne može se ne biti cinik pa ne primijetiti da će to najviše pogoditi (i pogađa) Bošnjake koji se najviše i liječe u KCUS, a da o tome odlučuje ministar Rimac, dok premijer Nermin Nikšić zagovara poništavanje konkursa. Iako je, navodno, Gavrankapetanović trebao imati podršku i SDP-a i NiP-a po sadašnjem odigravanju poteza, direktora KCUS-a će imenovati – Hrvatski narodni sabor. Rimac je kadar HDZ 1990 čiji je predsjednik Ilija Cvitanović u Predsjedništvu HNS-a, tako da sam, nebitni HDZ 1990 ne treba posmatrati van strateške politike HNS-a, političkog partnera trojke. Nakon što su uspostavili vladu oni dogovaraju kadrovsku politiku: kome će pripasti koja institucija, a onda stranke postavljaju svoje ljude (podobne, kao što je bila praksa i u vrijeme bivše vlasti).

Ako se vratimo unazad i podsjetimo na podjelu federalnih institucija između trojke, treba podsjetiti da je KCUS pripao NiP-u. Elmedin Konaković se oglasio nekad početkom izbijanja afere oko KCUS i dao – verbalnu podršku Gavrankapetanoviću (i navodno podnio prijavu protiv Rimca). Ali, da je Konaković zaista htio da Gavrankapetanović bude direktor, to bi do sada bilo završeno. Čini se da je potpuno nezainteresirano to prepustio drugima: Hrvatima? Ili nekim lobijima unutar trojke koji, kako bismo trebali pomisliti, rade mimo svojih predsjednika i Konakovića i Nikšića? Dok je Naša stranka nezainteresirana?

Što je malo teško povjerovati, jer kako su onda završena sva druga imenovanja, uostalom dobro je poznato kako se dijele pozicije: trojka se ne miješa u imenovanja hrvatskih kadrova, a zauzvrat Hrvati ne bi trebalo da se miješaju u imenovanja bošnjačkih kadrova koja pripadaju trojki. I sve to se lijepo dogovorom završava na sastancima, ili u slučaju problema uslovljavanjem nekih drugih imenovanja, a ne podnošenjem prijave koja se može ili ne mora okončati (jer može biti odbačena) za nekoliko godina. Uostalom, ne slušamo li danima kako trojka ima odličnu suradnju s Hrvatima?

Politička pozadina

Nije malo institucija koje je trojka u Vladi Federacije prepustila hrvatskim kadrovima, među kojima i neke najvažnije među kojima su svakako Autoceste, iako kontroliraju i Ceste Federacije. No, izgleda da ni ovo, uz sve ostale institucije koje su dobili, nije bilo dovoljno HNS-u da se ne miješaju u izbor direktora KCUS-a, jer, zvanično, ministar je sve blokirao. Činjenica da iz trojke niko na to nije zvanično reagirao, ili optužio HNS i Hrvate za opstrukcije oko imenovanja direktora KCUS-a, upućuje da cijela afera ima (političku) pozadinu, ili, možda, dogovor?

No, zašto je odjednom postalo toliko važno ko će postaviti direktora KCUS-a i zašto Gavrankapetanović koji, po svemu sudeći, ima podršku svih medija, javnosti i, bar deklarativno, trojke, odjednom ne može biti direktor iako ispunjava sve uslove i UO ga je predložio kao najboljeg kandidata, ali, eto, Vlada FBiH to neće da potvrdi, odnosno ministar ne da svoju suglasnost?

Odgovor je možda jasniji ako se zna da će novi generalni direktor KCUS-a u četverogodišnjem mandatu, po informacijama upućenih, potpisati ugovore u vrijednosti od oko 1.500.000.000 KM. Onima kojima ovaj iznos izgleda nerealan možda će biti jasnije ukoliko znaju da samo u zgradi Dijagnostike i poliklinike (DIP) dnevno prođe oko 4.000 pacijenata (prema podacima sa stranice KCUS-a). Ako se ovome dodaju sve ostale klinike, jasno je koliko ljudi treba pomoć u KCUS-u i koliko je on važan za građane, ali i za političare.

Pred onima koji odlučuju o njegovoj sudbini samo je odluka: je li bitnije ko će upravljati s 1.500.000.000 KM ili desetine hiljada građana kojima su usluge KCUS-a pitanje života i smrti?

E sad, od tih više hiljada građana Federacije BiH, ali prvenstveno Sarajeva mogli bi zavisiti lokalni izbori na koje će građani izaći za svega nekoliko mjeseci. Trojka je sebi, s ovakvim razigravanjem oko konkursa i izbora generalnog direktora KCUS-a, suprotstavila zdravstvo na kome je dobrim dijelom i dobila izbore, i Ismeta Gavrankapetanovića koji ima podršku i javnosti i medija. Trojku može “spasiti“ rušenje i obnavljanje konkursa čime će kupiti vrijeme predizborne kampanje i izbora (pogotovo ako bude tužbi zbog obaranja konkursa). S druge strane u ovoj političkoj utakmici Gavrankapetanoviću mogu pomoći možda još samo lokalni izbori i strah trojke kako će proći njihovi kandidati u Sarajevu ukoliko shvate koliko je javnost ogorčena aferom oko izbora direktora KCUS-a i da upravo Gavrankapetanović ima najveću podršku građana.