Glavni lik naše današnje priče je ratni zločinac Milan Martić, nekadašnji ministar unutarnjih poslova i treži predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine.

Suci Međunarodnog suda su osudili Milana Martića, bivšeg političkog vođu hrvatskih Srba, na 35 godina zatvora za zločine počinjene u ranim devedesetim godinama protiv Hrvata i drugih nesrba u Hrvatskoj.

Martić je osuđen po 16 tačaka optužnice za djela koja uključuju progone, ubojstva, mučenje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja. Oslobođen je krivnje po jednoj tački optužnice kojom je bio optužen za istrebljenje.

Između 1991. i 1995., Martić je bio na položajima ministra unutarnjih poslova, ministra odbrane i predsjednika samoproglašene "Srpske Autonomne Oblasti Krajina" (SAO Krajina), koja je kasnije preimenovana u "Republiku Srpsku Krajinu" (RSK). Zaključeno je da je tokom tog razdoblja sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu u koji je bio uključen i Slobodan Milošević, a čiji je cilj bio stvaranje ujedinjene srpske države putem počinjena široko rasprostranjene i sustavne kampanje zločina protiv nesrba koji su živjeli u područjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koja su trebala postati dijelom takve države.

Raspravno vijeće je zaključilo da su, između ostalih, Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko "Frenki" Simatović, Jovica Stanišić, i kapetan Dragan Vasiljković sudjelovali u promicanju zajedničkog zločinačkog cilja udruženog zločinačkog pothvata.

Raspravno je vijeće utvrdilo da je Martić imao apsolutnu vlast nad Ministarstvom unutarnjih poslova, a kao predsjednik RSK, imao je kontrolu nad oružanim snagama RSK. U tom svojstvu, Martić je imao obvezu spriječiti počinjenje zločina ili kazniti počinitelje, a umjesto toga zlorabio je svoje položaje i poticao atmosferu u kojoj je nesrpsko stanovništvo bilo podvrgnuto rasprostranjenim i sustavnim zločinima.

Uz to, Martić je osuđen zbog toga što je naredio raketne napade na središte Zagreba 2. i 3. maja 1995., u kojima je sedmero ljudi poginulo, a više od 200 je ranjeno. U nekoliko izjava za medije Martić je priznao da je naredio te napade. U radijskom intervjuu 5. maja 1995., izjavio je: "Tu sam naredbu izdao ja lično, za odmazdu Franji Tuđmanu i njegovom štabu za naredbu koju je izdao da se izvrši agresija na zapadnu Slavoniju."

Raspravno je vijeće utvrdilo da je većina kaznenih djela za koja je Milan Martić proglašen krivim počinjena protiv starijih osoba, osoba koje su držane u zatočeništvu i protiv civila. Raspravno je vijeće posebno istaknulo strašne povrede i tešku patnju koji su naneseni civilima kao posljedica neselektivnih napada na Zagreb, a koje je Martić naredio.

Raspravno je vijeće konstatiralo da je Martić sedam godina bježao pred pravdom znajući da je protiv njega podignuta optužnica.

Dana 8. novembra 2008. godine je drugostupanjskom presudom potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.

Upućen je na izdržavanje zatvorske kazne u Estoniju.

(SB)