Zdravstveni rizici od onečišćenja plastikom, posebno mikroplastikom, ostaju nejasni, no otkriće da u vodi konzumiramo sitne komadiće plastike izaziva zabrinutost za opće zdravlje. Znanstvenici s američkog Univerziteta Missouri razvili su, međutim, potencijalno održivu i sigurnu metodu za uklanjanje mikroplastike iz vode.

Tim je u istraživanju koristio prirodne, nisko toksične tekuće sastojke kako bi izvukao približno 98 posto nanoskopskih polistirenskih kuglica iz slatke i slane vode. Proces uključuje otapalo dizajnirano da pluta na površini vode, slično ulju. Kada se pomiješa s vodom, to otapalo skuplja mikroskopsku plastiku i izbacuje je na površinu. Korištenjem pipete za uklanjanje gornjeg sloja, znanstvenici su uspjeli gotovo eliminirati nanoplastične kuglice iz kontaminiranih uzoraka vode. U slanoj vodi metoda je bila još učinkovitija, ekstrahirajući 99,8 posto mikroplastike.

Znanstvenici vjeruju da bi njihov pristup mogao pružiti isplativo i održivo rješenje za problem nanoplastike, dok nastavljaju usavršavati tehniku. S daljnjim razvojem, ta bi metoda također mogla pomoći u uklanjanju drugih zagađivača iz vode, kao što su vječne kemikalije.

Prethodne studije pokazale su da voda iz slavine i voda u bocama sadrže brojne nanoplastike, a procjene sugeriraju oko 240.000 nanoplastičnih čestica po litri vode u bocama. Te sićušne, bionerazgradive čestice mogu ući u prirodne ekosisteme kroz različite izvore, uključujući rijeke, poljoprivredne vode i otpadne vode. Nanoplastika je sada otkrivena u vodenim tijelima širom svijeta, od dubokog mora do udaljenih planinskih jezera.

Nanoplastika može poremetiti vodene ekosisteme i ući u prehrambeni lanac, predstavljajući rizike, i za divlje životinje, i za ljude, napominje hemičar Piyuni Ishtaweera, jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u časopisu ACS Applied Engineering Materials.

Nova tehnika mogla bi ponuditi skalabilno rješenje za ovo rašireno onečišćenje.

-Naša strategija koristi malu količinu dizajnerskog otapala za apsorbiranje plastičnih čestica iz velike količine vode, objašnjava hemičar Gary Baker, isto tako jedan od autora navedenog istraživanja, piše Science Alert.