Ambasadorica SAD u Crnoj Gori, Njena Ekselencija Rajnke, ponovila je da su identitetske politike zla kob ove zemlje i da bi nas mogle skupo koštati. Izvolite: https://www.cdm.me/politika/rajnke-identitetska-politika-koju-podsticu-zlonamjerni-akteri-stvara-klimu-podjela-koja-bi-mogla-da-hendikepira-crnu-goru/

Piše Andrej Nikolaidis za CdM

Postoji mnogo razloga zašto mudri ljudi, u koje ne spadam, slušaju savjete američke vlade – a onaj koji staje u poslovicu „Veži konja gdje ti aga kaže“ tek je jedan od njih. U Americi, naime, kao što je opštepoznato, ne postoje identitetske politike. Rodne politike nisu važna javna tema – tamošnja se javnost ne bavi, recimo, transgender toaletima i rodnim identitetom sportista. U Americi, zapravo, i ne postoji izraz za to, jer identity politics to nije. Evo: https://en.wikipedia.org/wiki/Identity_politics

Doduše, slabije informisani komentatori, poput Slavoja Žižeka, recimo, tvrde da je američka politika svedena na identitetske polemike zato da bi bio prikriven klasni jaz u društvu i da bi bilo onemogućeno formiranje efektivne politike klasne pravde. Ali čak ni Žižek ne zna sve. Američki političari ne igraju na identitetsku kartu: tamo je prosto nemoguće da, recimo, budući predsjednički kandidat dovodi u pitanje američki identitet tadašnjeg američkog predsjednika – Baraka Obame, na primjer. Nemoguće je da isti taj čovjek postane predsjednik, te da u kampanji za još jedan mandat tvrdi da ljudi neameričkog identiteta dobrim Amerikancima otimaju pse koje potom pojedu. Baš zato Amerika nema hardcore identitetski Woke pokret, niti njegovu snažnu desnu protutežu – nešto što bi se, izmišljam, moglo zvati MAGA. Zato američko društvo uopšte nije podijeljeno.  U Americi se priča samo o ekonomiji i vladavini prava: zato ta zemlja ide naprijed.

Sve to na stranu. Radostan sam što mogu reći da se slažem sa Njenom Ekselencijom: da, u Crnoj Gori treba prestati sa pumpanjem identitetskih pitanja.

Samo ću vam ja, za razliku od Ambasadorice Rajnke, reći i ko to čini – te dakle i ko sa tom praksom treba prestati.

Vladajući, eto ko. Preciznije: prvenstveno bivši Demokratski front, na čelu sa predsjednikom Skupštine Mandićem i Kneževićem.

Ko je otvorio identitetsko pitanje zastave? Da, tako je: Mandić.

Ko drži otvorenim identitetsko pitanje jezika? Da, Mandić i Knežević.

Ko svako malo otvara identitetsko pitanje Kapele? Mandić i Joanikije.

Ko je još čačkao identitetsko pitanje jezika? Jeste: predsjednik Srbije Vučić. I crnogorski predsjednik Milatović.

Ko je očito pravno-proceduralno nevaljanom odlukom o spomeniku Amfilohiju izazvao identitetske tenzije u Crnoj Gori: Demokrate. A u tome ih podržali svi iz vlasti, osim partija manje brojnih naroda.

Ko preko Zakona o državljanstvu najavljuje mega identitetski (i izborni) inžinjering? Jeste, hvala: Mandić i Knežević.

Tako da ispada da je Njena Ekselencija, iako ih nije pomenula, odrala predjednika Skupštine i najbližeg mu saveznika. Osim ako, što je teško povjerovati, jer je em nepravedno, em nelogično,  Ambasadorica nije mislila na to da opozicija treba da prećuti sve identitetske kapitalne projekte i javne radove vladajućih.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)