Elisabeth Volkenrath je prije Drugog svjetskog rata radila kao frizerka dok se nije javila na oglas za posao u državnoj službi, koji je nudio stalno zaposlenje. Naime, žene bez obrazovanja su u tvornicama zarađivale 76 RM (Reichsmark) dok su čuvarice u logoru mogle zaraditi i približno 185 RM, što je bilo znatno više od prosječne plaće žena iste dobi, na nekvalificiranom radnom mjestu. Za posao nadzornice u koncentracijskim logorima Elisabeth je obučila jedna od poznatijih logorskih nadzornica Dorothea Theodora Binz. Dorothea je u njoj potaknula kreativnu sadističku notu te je ova ubrzo pokazala “zavidne” rezultate.

Godine 1941. zaposlila se u koncentracijskom logoru Ravensbrück gdje je bila zadužena da oni koji su u logoru ostanu u njemu ili pod njim. U Auschwitzu je boravila od 1942. godine, gdje je upoznala svog supruga, oficira SS-a Heinza Volkenratha. Ona je bila zadužena za odabir pojedinaca koji će završiti u plinskim komorama. U svom svjedočenju rekla je da je samo prisustvovala odabiru te da nije znala za šta se ljudi odabiru, kao i da sama nije sudjelovala u izboru.

U Auschwitzu je oboljela od tifusa, ali je uspjela preživjeti. Bilo je svjedočanstava prema kojima je ona tukla žene gumenim palicama u Auschwitzu Birkenau do njihove smrti. Navodi se da je prisustvovala i vješanjima nakon što je postala viša nadzornica ženskog logora 1944. godine. Iako je Dorothea Theodora Binz slovila za jednu od najstrašnijih logorskih čuvarica, smatra se da ju je učenica Elisabeth nadmašila. Nakon evakuacije iz Auschwitza prebačena je u Bergen-Belsen.

Uhapšena je s nekoliko drugih čuvarica, kada su Britanci oslobodili Bergen-Belsen u aprilu 1945. Vojnici su naredili svim zaposlenicima logora da prije napuštanja logora maknu sve leševe i njihova tijela pohrane u masovnoj grobnici, nakon čega su svi uhapšeni. Na suđenju je priznala da je samo tu i tamo ošamarila koju ženu, ali ništa više od toga. Logoraši su je opisali kao osobu sklonu sadizmu te su je uspoređivali sa zvijeri. Njezin pokušaji manipulacije istinom nisu joj pomogli u suđenju za ratne zločine te je pogubljena vješanjem u dobi od dvadeset i šest godina 1945. godine.

(SB)