Jučer je na FB profilu Udruženja filmskih radnika BiH objavljena vijest da je preminuo "naš montažer, filmski i TV režiser, filmski kritičar i teoretičar filma, Vesko Kadić (1945.)".

Bio je dugogodišnji član Udruženja filmskih radnika i dobitnik nagrade "Ivica Matić" Udruženja filmskih radnika, za doprinos bosanskohercegovačkoj kinematografiji.

SLAVNI ČASOPIS "SINEAST"

Bio je pravi, iskreni, rođeni i do kraja života - filmaš.

"Vesko Kadić pripadao je onom krugu, po mom sudu - nepravedno zaboravljenom i pomalo skrajnutom iz povesti, sarajevskih sineasta šezdesetih godina prošlog veka koji su, zapravo, prve prave BiH filmadžije okrenute tzv. 'čistom filmu'", kaže za "Slobodnu Bosnu" Gorčin Stojanović, pozorišni i filmski reditelj, umjetnički direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu, sin Velimira Stojanovića, filmskog i pozorišnog reditelja, pisca, kritičara, koji je do odlaska na studij u Beograd živio u Sarajevu i dobro poznavao Veska Kadića:

"Ta je, izrazito autorski orijentisana generacija entuzijasta rođenih 40ih godina - a njoj pripadaju i Mirko Komosar, Zlatko Lavanić, Amir Hadžidedić, braća Stojanović, Mirza Idrizović, Danijal Šukalo... i drugi, a među njima najveći - Ivica Matić, donela značajnu promenu u način razmišljanja o filmu. Njihovo shvatanje filma kao umetničke forme, radije nego sredstva masovne komunikacije ili hroničarske alatke, kroz osobena autorska dela, pisanje u slavnom 'Sineastu', stalne diskusije o delima i autorima, bilo je presudno za spremnost na rizik kod nekih od njih koji su stupili u profesionalnu kinematografiju ili tad još mladu sarajevsku Televiziju."

Vesko Kadić (Foto: Arhiv)  

Vesko je, kaže, svim bićem pripadao toj školi mišljenja, takvi su bili njegovi autorski radovi - izrazito eksperimentalni, samosvojni, hrabri. "Njegovim odlaskom otišao je i poslednji izdanak te škole mišljenja o filmu kao integralnoj, inovativnoj, 'bezobraznoj' umetnosti", veli Gorčin Stojanović.

Vesko Kadić završio je Likovni odsjek na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i Odsjek filmske montaže na Akademiji za kazalište, film i TV u Zagrebu.

"Kao kino amater realizovao je preko dvadeset alternativnih filmova, od kojih je većina bila nagrađivana. Kasnije, kao profesionalni stvaralac snimio je dokumentarni film INDEXI (1972), igrano-animirani film OBILJEŽENI (1969), eksperimentalni AKT SVJESNOG NA PRELAZU U BESKONAČNO (prva nagrada za eksperimentalni film, Beograd 1992)... Na bivšoj TV Sarajevo radio je kao filmski montažer, reditelj, a nakon rata bio je urednik redakcije Filmskog programa FTVBiH, te režirao TV dramu IZA 22 (2002)“, pročitali smo i ovo u saopćenju UFR-a BiH.

DRAG I BEZAZLEN

Od 1994. do 2002. obavljao je funkciju direktora Kinoteke Bosne i Hercegovine. To je u svom komentaru na FB-u napisao i Jasmin Duraković, direktor BKC-a u Sarajevu, dugogodišnji filmski kritičar i nekadašnji direktor Federalne televizije:

"Dugo se borio sa svojim (staračkim) bolestima, posljednjih godina smo se viđali u Bihaću, gdje smo mu na filmskom festivalu dali i nagradu za životno djelo. Malo je ljudi u Sarajevu koji su voljeli film kao Kadić, bez obzira da li ih je pravio ili pisao o njima. Filmofil i prije svega to. Surađivali smo u raznim projektima, ali najvažnijim držim naš angažman, uz podršku tadašnjeg ministra kulture Enesa Durakovića, kada smo ratne i hladne zime 1994. godine iz zgrade na Čengić Vili sa početka teksta pokrenuli osnivanje Kinoteke BiH, čiji je on bio i prvi direktor. Neka mu je lahka naša bosanska zemlja."  

Kinoteka BiH (Foto: Arhiv)     

Filmskom, a nešto kasnije i TV kritikom, bavio se od 1968. godine, a 1972. godine postaje član redakcije sarajevskog filmskog časopisa "Sineast". Eseje, studije, filmske prikaze i kritike, objavljivao u slovenačkom "Ekranu", beogradskom YU filmu "Danas", kao i u sarajevskim časopisima i dnevnim novinama: "Odjek", "Lica", "Naši dani", "Spektar", "Svijet", "Nedelja", "Oslobođenje", "Večernje novine".

Od 1994. godine povremeno je pisao za Oslobođenje (KUN), te za sarajevski portal Filmofil, gdje objavljuje eseje iz rukopisa knjige u pripremi - "Memoari jednog filmofila".

Objavljene su njegove knjige: "Osnovi tehnike kino-amaterizma" (KSBiH, 1987.), koja opisuje rad na 8 mm filmu jednog kino amatera (od ideje do realizacije) i "Sjećajući se sobe" (Buybook, 2017.), koja sadrži niz eseja, recenzija i radnih trenutaka vezanih za život prof. dr. Sadudina Musabegovića, doajena bh. likovne i filmske kritike i teorije. Također se bavio režijom u amaterskim pozorištima (Sarajevo, Bosanski Brod), režijom nekoliko radio-drama (Radio Sarajevo), te karikaturom („Naši dani“, „Oslobođenje“) i stripom, napisali su u UFR-u.

"Bio je filmski raskošan i svestran. Teorija, kritika, montaža, autorstvo - sve mu je bilo blisko. Posvećen filmu. Eksperimentisao je sa filmskim jezikom. uglavnom se bavio 'tamnijim' temama. Imali smo neka druženja i pri čistoj svijesti i pri (alkoholom) suženoj svijesti. uvijek je bio odličan i inspirativan. Drag i bezazlen. Napisao je neku (nikad objavljenu) knjigu, knjižicu, brošuru, šta li, o mome trajanju i mojim filmovima. Imam jednu u rukopisu - i to je pola tiraža. Druga je ostala kod njega. Bio je prisutan, al' nevidljiv. Tako je i otišao", izjavio je za naš portal Nedžad Begović, scenarista i reditelj.

Otišao je Vesko, jedan od posljednjih bh. filmskih romantika. 

(Dino Bajramović)