Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Mržnja, ljudi.

Sjećate li se kako je Slavko Perović sa trgova ispunjenih najboljom Crnom Gorom vikao: ljubav, ljudi?

Tako Andrija Mandić, kojemu je svaka Crna Gora koja nije pokorena i sluškinja tuđa kao što mu je tuđe sve što je progresivno i liberalno, iz svoga kabineta predsjednika Skupštine danas diriguje melodiju koja je sušta suprotnost ideji slobodne i evropske Crne Gore. Onu koja kaže: mržnja, ljudi.

Mandićeve pristalice uporno i bezumno insistiraju na laži da u apolitičnom zločinu notornog kriminalca Balijagića postoji politička, etnička i religijska pozadina – igraju po taktu koji je udario Mandićev gospodar, Aleksandar Vučić. Sam Mandić u seriji postova na društvenim mrežama podgrijava tu ideju, najavljujući razotkrivanje „pozadine“ ogavnog Balijagićevog zločina. U međuvremenu, ubičina kuća gori, a eksperti iz CSI: Bijelo Bolje brže-bolje javljaju da se kuća samozapalila. U šta ne vjeruje niko u Crnoj Gori. No znate kako je navodno – mada nije – rekao Tertulijan: vjerujem, jer je apsurdno.

Samo podlac i hulja ne vidi kako se na sjeveru Crne Gore pumpa mržnja prema muslimanima.

No mržnje, kao ni para, nikada dovoljno. Zato su nam se sinoć dogodile Berane.

Mržnja je posebna vrsta pijanstva. Nema goreg pijanstva od onog od krvi. Pa da, kako je i red nakon pijanke, saberemo ceh i vidimo šta smo, ono, imali. Izvolite: https://www.cdm.me/sport/rukomet/skandal-u-beranama-klicalo-se-srbiji-i-drazi-rukometasi-lovcena-gadani-flasama/

Rukometaši Lovćena su, dakle, umalo linčovani, uz adekvatnu muzičku podlogu koja je svirala svuda gdje su prije trideset godina kopane masovne sekundarne i tercijalne grobnice.

Mandić je, svojim izlivima mržnje prema Cetinju, taj grad i Cetinjane – dakle, da prostite: Crnogorce – učinio legitimnom metom. Njegovi su ga odlično razumjeli. Njima ne treba dva puta prstom pokazati.

Andrija Mandić i njegova politika glavni su generator mržnje i podjela u Crnoj Gori. Sto i jednu jagnjeću kožu da obuče; sto i dva predizborna spota u kojima izražava žaljenje zbog podjela u kojima je i sam učestvovao da snimi; sto i tri puta da ode u Švedsku i saopšti da je protiv Putina a za Ukrajinu i evropsku Crnu Goru; sto i četiri puta da se stranim emisarima zakune da će, ako treba, i koljenicu dat za NATO – Mandić je ono što sva Crna Gora zna da jeste. Cijenu stupidne bajke da je Andrija postao Dajal Lama, dakle Dalaj Manda, plaća njen autor Spajić. A nije ništa što će platiti.

Da parafraziramo Mandićevog hrvatskog kolegu, crnokošuljaša: mržnja je voda duboka. Ni Bog je ne isuši.