Rasprava u predmetu „Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“ koja je održana 20. novembra pred Evropskim sudom za ljudska prava još uvijek izaziva brojne reakcije.

O tome šta su govorile bh. agentice, agentica Hrvatske, advokat koji je u privatnoj režiji predstavljao visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, već je bilo riječi u javnosti, no malo je poznato šta je Velikom vijeću govorio apelant Slaven Kovačević.

Osnovni motiv apelacije

U nastavku teksta donosimo pregled njegovog izlaganja za kojeg je i sam apelant na sudu utvrdio da je naišla na zapažen pozitivan odjek u domaćoj i međunarodnoj javnosti, akademskim društvima, posebno imajući u vidu da su pojedini značajni međunarodni mediji svoju pažnju posvetili ovoj presudi, smatrajući je adekvatnim načinom za usklađivanje političkog sistema Bosne i Hercegovine sa osnovnim principima demokratije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava pojedinca.

„Osnovni motiv moje apelacije Evropskom sudu za ljudska prava je da u Bosni i Hercegovini, zbog postojanja određenih normi Ustava BiH, ne postoji efektivno aktivno biračko pravo na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda BiH. Ovom apelacijom, u kombinaciji sa prethodnim presudama: Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić, u kojima je tražena zaštita pasivnog biračkog prava ili prava na kandidiranje, želio sam postići obnovu pune demokratije u BiH, budući da je aktivno biračko pravo jedan od stubova demokratije. Trenutno svi stanovnici Bosne i Hercegovine nemaju aktivno biračko pravo na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda, jer su osporene odredbe člana 4.1 i člana 5. Ustava BiH koje ih u tome sprečavaju“, rekao je Kovačević sudu.

Mandat agenticama istekao

Kovačević je iskoristio priliku i da navede informacije koje smo i prethodno objavili, kako su agentice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Monika Mijić i Sandra Malešić, u ukupnom postupku u njegovoj apelaciji bile van mandata niti su imali odgovarajuća ovlaštenja Vijeća ministara.

„Kako sam naveo u svom podnesku od 29. maja, mandat navodnih agenata Vijeća ministara je istekao u junu 2021. godine i nije obnovljen do aprila 2024. godine. To znači da je mandat navodnim agentima istekao prije nego što sam predao apelaciju Evropski sud za ljudska prava u augustu 2022. godine, ali su svejedno podnosili podneske i odgovore sve vrijeme van svog aktivnog mandata“, naveo je Kovačević.

S obzirom na to da je tokom rasprave Kovačeviću upućena i kritika da nije iskoristio domaće pravne lijekove da riješe ovaj problem, Kovačević je u obraćanju sudu rekao kako je po tom pitanju svoje argumente iznio u podnesku od 29. maja 2024. godine, uz napomenu da je osim drugih argumenata koristio i praksu iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova iz apelacije „Zornić protiv Bosne i Hercegovine“, stoga je na javnu raspravu i pozvao gospođu Azru Zornić, ali i bivšeg sudiju – profesora Josepha Marka koji je radio u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, da potvrdi njegove navode.

Legaliziranje genocida kao političkog sredstva

Među brojnim komentarima nakon javne rasprave i pokušaja rušenja presude Kovačević koja je prvostepeno donesena, navodi se i da bi rušenje prvostepene presude bio čin legalizacije rezultata genocida i etničkog čišćenja.

Apelant Kovačević potrudio se da to pojasni sudijama Velikog vijeća:

„Kao što je navedeno u mom podnesku od 29. maja i 9. septembra, ja kao stanovnik entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, kao i svi ostali stanovnici tog entiteta, bez obzira da li su etnički Bošnjaci, Hrvati, Srbi ili stanovnici iz grupe Ostali, na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine mogu glasati isključivo za kandidate koji moraju biti etnički Bošnjaci i etnički Hrvati. To znači da su svi stanovnici entiteta zvanog FBiH prinuđeni da glasaju isključivo za kandidate za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koji moraju biti Bošnjaci ili Hrvati i ni za koga drugog, radi osporenih odredbi Ustava BiH. To upravo znači da je sloboda izbora ograničena. Kako se radi o prisiljavanju stanovnika Federacije BiH, bez obzira na etničku pripadnost kao birača, da glasaju isključivo za etničke Bošnjake ili Hrvate, onda ne mogu slobodno iznositi svoje mišljenje prilikom izbora Predsjedništva Bosne i Hercegovine jer ne mogu glasati za sve kandidate“, pojasnio je Kovačević navodeći činjenicu da je etničku pripadnost birača prilikom ostvarivanja aktivnog biračkog prava potpuno irelevantan podatak.

„Potpuno ista stvar je i sa stanovnicima drugog entiteta Republika Srpska, koji su, bez obzira na etničku pripadnost birača, na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine prinuđeni da glasaju isključivo za kandidate koji moraju biti isključivo Srbi i niko drugi, pa stoga ne mogu glasati za sve kandidate za Predsjedništvo BiH. I ovdje se kod stanovnika entiteta Republika Srpska opet radi o zanemarivanju njihove slobode izbora prisiljavanjem birača da glasaju za kandidate koji su isključivo etnički Srbi“, naveo je Kovačević a zatim je rekao sudijama da pokušaju da se "stave u cipele" glasača iz entiteta Republika Srpska, koji je preživio genocid, etičko čišćenje i ratne zločine, a nakon povratka u svoj dom u entiteta RS, suočeni su sa situacijom da su na izborima za Predsjedništvo prinuđeni da glasaju za kandidate koji su isključivo po etničkoj pripadnosti Srbi i koji su u cijeli prethodni period od 30 godina, u svojim javnim politikama imali stav negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca.

Gdje je biranje Doma naroda?

Kovačević je objasnio i da kao podnosilac i stanovnik entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, kao i svi ostali stanovnici ovog entiteta, nema mogućnost da slobodno izražava svoje mišljenje u izborima za Državni Dom naroda (kao gornji dom), jer njegovo aktivno biračko pravo prestaje glasanjem za predstavnike kantonalne skupštine u kojoj živi.

„Kantonalne skupštine provode posredne izbore za entitetski Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, na kojima su delegati razvrstani u Klubove Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. Entitetski Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine imenuje (ne bira posredno) 5 etničkih Bošnjaka u Državni dom naroda Bosne i Hercegovine isključivo od strane Kluba etničkih Bošnjaka, dok Klub etničkih Hrvata isključivo imenuje (da li ne biraju posredno) 5 etničkih Hrvata u Državni dom naroda Bosne i Hercegovine. U tom smislu, podnosilac zahtjeva, kao stanovnik entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, kao i svi ostali stanovnici entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, nemaju mogućnost da utječu na izbor delegata u državni Dom naroda Bosne i Hercegovine, jer se nadalje ne radi o indirektnim izborima, već o političkim imenovanjima na osnovu etničke pripadnosti delegata koji se imenuju“, rekao je Kovačević navodeći da se dokaz za to može objasniti time da liste kandidata za državni Dom naroda sastavljaju ili izrađuju isključivo političke stranke, a zatim ih dostavljaju samo Klubu Bošnjaka i Klubu Hrvata, koji imenuju delegate u državni Dom naroda.

I u ovom slučaju bilo je reakcija za koje se navodilo da, ukoliko bi ova presuda pala, bili bi legalizirani i ratni ciljevi bivših političkih i vojnih lidera tzv. Herceg-Bosne i Republike Hrvatske za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio trajno protjerivanje i etničko čišćenje Bošnjaka i Srba iz dijelova BiH koji su proglašeni tzv. Herceg-Bosnom, te u slučaju raspada BiH da se ovi dijelovi naše zemlje pripoje susjednog Hrvatskoj.

Pojedini analitičari, a stanje na terenu potvrđuje, ukazuju na to da su te ideje još uvijek žive, a kojih se ne odriču ni stranke sa hrvatskim političkim predznakom u BiH.

(SB)