Kada je 4. maja 1980. umro Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Jimmy Carter nazvao je Ambasadu SFR Jugoslavije u Washingtonu i saučešće izjavio ambasadoru Budmiru Lončaru.

Oba su preminula prošle godine, Lončar 1. septembra, a Carter 29. decembra, i oba u 101. godini. Sahrana bivšeg predsjednika SAD-a bit će u četvrtak, 9. januara. Lončar je sahranjen na zagrebačkom MIrogoju, 9. septembra 2024. godine.

KAD JE CARTER POBIJEDIO FORDA  

Puno godina kasnije, Budimir Lončar se prisjetio tog trenutka u razgovoru za BBC: "Nazvao je da mi izrazi saučešće u ime Vlade i naroda i da kaže da razmišlja da dođe na sahranu, ali da ima neke probleme unutrašnje politike." Problemi unutrašnje politike najviše su bilo vezani za vrlo mogući dolazak lidera SSSR-a Leonida Brežnjeva u Beograd. Mada ni on nije bio načisto. Bilo je stalnih i nikad prevaziđenih trzavica u odnosima s Jugoslavijom, posebno nakon Titove smrti. A još i "hladni rat".

Budimir Lončar bio je posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije, posebni izaslanik generalnog sekretara Ujedinjenih naroda za Pokret nesvrstanih i savjetnik dvojice hrvatskih predsjednika - Stjepana Mesića i Ive Josipovića. Bio je i pripadnik narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu.

Zapravo je Jugoslavija bila aktuelna tema tokom predizborne kampanje koju su 1976. vodili tadašnji predsjednik SAD-a Gerald Ford, koji je 1974. u Bijeloj kući naslijedio Richarda Nixona nakon ostavke u aferi Watergate, i kandidat demokrata za predsjednika SAD-a i njegov izazivač Jimmy Carter. Jugoslavija je spominjana u dvije od tri TV debate, a u jednoj je Ford bio neoprezan pa rekao kako je posjetio SFRJ, Poljsku i Rumuniju nedavno i ustvrdio da nisu pod sovjetskom dominacijom.

Iako je Ford bio žestoko iskritikovan, isprozivan pa može se reći i ismijan, Carter je nakon golemog propusta svog suparnika samo rekao da, ako on bude predsjednik SAD-a, njihova vojska neće intervenisati u slučaju da SSSR napadne Jugoslaviju. Uglavnom, Carter je pobijedio Forda i postao 39. predsjednik SAD-a.

No, pred kraj treće godine njegovog mandata, a to je krajem 1979. desila se sovjetska invazija na Afganistan i pojačani strahovi da bi SSSR mogao napasti i Jugoslaviju, a i Tito je bio načetog zdravlja, pa je iz Foggya Bottoma, kvarta u Washingtonu gdje je bilo sjedište Ministarstva vanjskih poslova Carteru sugerisano da otputuje u Beograd na sahranu, 8. maja.

Međutim, i u MVP-u je bilo turbulentno. Talačka kriza od 4. novembra 1979., kada su Iranci upali u Ambasadu SAD-a u Teheranu, dosegla je vrhunac, piše na Wikipediji, nakon što nakon diplomatskih pregovora taoci nisu bili oslobođeni. Carter je naredio vojsci SAD-a da pokuša spasilačku misiju - Operaciju Eagle Claw - koristeći ratne brodove koji su uključivali USS Nimitz i USS Coral Sea, koji su patrolirali u blizini Irana. Taj pokušaj nije uspio 24. aprila 1980. godine, što je rezultiralo slučajnim smrtnim slučajem osam američkih vojnika i jednog iranskog civila nakon što se jedan od helikoptera srušio na transportni avion. Američki državni sekretar Cyrus Vance podnio je ostavku na svoju poziciju nakon neuspjelog pokušaja spašavanja. Vance će trinaest godina kasnije biti jedan od autora Mirovnog plana za Bosnu i Hercegovinu koji su Srbi odbili.

I KIRK DOUGLAS JE TREBAO BITI U DELEGACIJI

Na sahranu Josipa Broza Tita na Dedinje u Beograd stigao je "čitav svijet". Okupilo 218 delegacija iz 126 zemalja, napisali su u knjizi „Titova posljednja bitka“ autori Stane Ivanc i Radoslav Mirosavljev. "Iz raznih izvještaja vidimo da je to bio najveći broj stranih delegacija na visokom nivou koje su se sastale", rekao je Ivan Ivanji, književnik i Titov prevodilac, koji je također, kao Carter i Lončar, preminuo 2024., u 96. godini.

Od Tita su se 8. maja u Beogradu, između ostalih, oprostili i Leonid Brežnjev, britanska kraljica Elizabeta II i premijerka Margaret Thatcher, indijska premijerka Indira Gandi, njemački kancelar Helmut Schmidt, predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku, prvi predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il Sung, Kenneth Kaunda, predsjednik Zambije, Sadam Husein, predsjednik Iraka. 

Leonid Brežnjev - desno, u Kući cvijeća (Foto: Agencije)  

Na kraju je u Beograd otputovala majka predsjednika Miss Lillian i drugi na čelu američkog izaslanstva predvođenog potpredsjednikom SAD-a Walterom Mondaleom. "Na marginama pogrebnih svečanosti održani su brojni sastanci. Njemački kancelar Helmut Schmidt bio je nervozan zbog duge izloženosti vrućini i suncu na pogrebu", pisao je Mondale. A čak je i glumac Kirk Douglas trebao biti u delegaciji. Ipak nije, a u Jugoslaviju došao 1984., tokom Olimpijskih igara u Sarajevu.

"Morat ćete odlučiti ko će otići na sahranu. U normalnim okolnostima bila bi dobra poruka da vi to učinite sami, bolje nego da pošaljete potpredsjednika. U postojećim prilikama odluka je ipak puno teža. Moguće je da će u Beogradu biti sovjetski vođa Leonid Brežnjev, a susret s njim u okolnostima u kojima su Sovjeti u Afganistanu vrlo je osjetljiv. Izbjegavanje susreta bila bi poruka koju bi mnogi kritizirali kao neodgovornu prema svjetskom miru. Susresti se i inzistirati na američkim gledištima značilo je novo, još jače zaoštravanje. Ako bi pak SAD modificirao politiku, to bi pojačalo optužbe za nedosljednost", govorio je Carteru Zbigniew Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a.

U prevodu, "otiđite, ali ipak nemojte, mada...", za razliku od jasnog stava iz MVP da otputuje na sahranu.

Jimmy Carter u Kući cvijeća (Foto: Agencije)

Carter će u Beograd doći 23. juna te godine. Izbjegao je susret s Brežnjevim. Istina bipolarnog svijeta.

(Dino Bajramović)