Delegat Doma naroda Parlamenta FBiH, Aljoša Čampara, oglasio se povodom odluke Vlade FBiH o povećanju minimalne plate na hiljadu KM.

Njegov post prenosimo u cijelosti:

– Odluka Vlade Federacije BiH o minimalnoj plati izazvala je ozbiljne reakcije i kritike, što potvrđuju i argumenti uglednih ekonomista, kao i upozorenja poslodavaca da bi mogli biti prinuđeni na otpuštanje radnika. Ovaj potez, očito nije rezultat dovoljno širokih konsultacija niti sveobuhvatne analize potencijalnih posljedica.

Potpredsjednik Vlade Federacije BiH i federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta, Vojin Mijatović, navodno idejni tvorac i predlagač ove odluke, nije pružio nikakve dokaze ni matematičke pokazatelje o svim implikacijama ove odluke.

Kao i uvijek do sada, borio sam se, i borit ću se, da se odluke donose od strane struke, od strane obrazovanih i stručnih ljudi sa adekvatnim i referentnim diplomama i uz jedan širi društveni dogovor, i adekvatne analize.

Prema dostupnim podacima, konsultacije nisu obavljene s Ekonomsko-socijalnim vijećem Federacije BiH, međunarodnim finansijskim partnerima, uglednim ekonomistima niti sa Ekonomskim institutom, te je više nego jasno da odluka nije utemeljena na širokom konsenzusu niti uzimanju u obzir svih ključnih aktera kao ni implikacija na kompletan ekonomski sistem.

Minimalna plata dostojna radnika u Bosni i Hercegovini svakako treba iznositi 1.000 KM, ali takva odluka mora biti pažljivo pripremljena, uz uvažavanje šireg konteksta i mogućih posljedica.

Jednostrano djelovanje Vlade Federacije BiH, bez usvajanja seta fiskalnih zakona i rasterećenja privrede, vodi ka riziku od otpuštanja radnika, rasta inflacije i cijena, te dodatnog pogoršanja ekonomske situacije građana.

Nažalost, povećanja plata u javnom sektoru, uz zanemarivanje disbalansa plata u privatnom sektoru, dodatno opterećuju već krhki ekonomski sistem.

Način na koji je ova odluka donesena, bez fiskalne procjene i usvojenog budžeta za 2025.godinu, otvara dodatna pitanja da li smo kao društvo spremni da odgovorimo na sve implikacije koju ova odluka donese?

Iako su subvencije najavljene kao mjera za ublažavanje posljedica, one ne mogu zamijeniti nužna sistemska rješenja, poput smanjenja doprinosa i rasterećenja privrede. Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta mora raditi na kreiranju održivih ekonomskih politika koje će dugoročno jačati privredu, a ne izazivati poremećaje.

Ne podržavam ideju da se od privrednih društava koja uredno plaćaju poreze, prave “socijalne ustanove”, koji će aplicirati na projekte subvencioniranja i da ih prepuštamo na volju nekim vladinim komisijama koje će dijeliti subvencije, nego trebamo tražiti sistemsko rješenje.

Smatram da ovako važne odluke, koje utiču na živote svih građana, ne smiju biti donesene jednostrano niti bez prethodne detaljne analize i šireg konsenzusa.

Pozivam ministra Mijatovića i Vladu Federacije BiH da preispitaju svoje poteze i usmjere napore ka postizanju ekonomske stabilnosti i održivog razvoja.

U suprotnom, Vlada koja nije u stanju kontrolisati posljedice vlastitih odluka ne može računati na podršku velikog dijela zastupnika u Parlamentu Federacije BiH.

Zato gospodo, hitno suspendujte odluku vlade za koju čak ni stranke parlamentrne većine nisu bile obaviještene (a kamoli šira društvena zajednica) do donošenja izmjena i dopuna seta fiskalnih zakona, odmah uputite u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune seta fiskalnih zakona po hitnom postupku te da se isti usvoje u parlamentu FBiH, a u suprotnom pozivam potpredsjednika Vlade, ukoliko se obistine negativni efekti odluke, da ponudi ostavku jer nijedna odluka Vlade dosad nije izazvala više polemika i više neizvjesnosti po društvo u cjelini.

Pozivam na kompromisno rješenje, a to je da eminentni ekonomski stručnjaci, da sad ne licitiram svim imenima, ponude pomoć i rješenje za ovaj gorući problem u društvu i da zajedno izađemo iz ove situacije u kojoj smo se našli.

Ni tvrdoglavost Vlade, ni ljutnja poslodavaca neće nas izvući iz ove situacije nego samo stručno i naučno utemeljeno rješenje za koje će svi zainteresovani učesnici u društvu postići konsenzus, a sa kojima ce i radnici biti zadovoljni i njihova sigurnost radnih mjesta obezbijeđena – zaključio je Čampara.