Otišlo je "(sretno?) dijete zagrebačkog punka i rock ‘n’ rolla 1980-ih, Jabuke i Lapa, Kulušića i SC-a", kako je samog sebe definirao Teofil Pančić, novinar čija je smrt zatekla brojne poštovatelje, kojih je imao širom regije, piše Boris Rašeta za 24sata.

"Naš kolega, prijatelj i kolumnista “Vremena” Teofil Pančić preminuo je posle duge i teške bolesti u Novom Sadu" objavila je redakcija Vremena, u kojoj je bio kolumnist od 1993. godine.  Bio je književni kritičar i urednik kulturne rubrike “Vremena” do samog kraja. Rođen 1965. u Skoplju, živio je na mnogim mjestima u Jugoslaviji, ali najjači je pečat na nj ostavio Zagreb, u kojem je proveo formativne godine mladosti.

U zadnjem intervju danom krajem prošle godine, bio je oštar kao i uvijek: "Pad režima i krivična odgovornost kleptokratske mafije jedini su pravedan rasplet" kazao je, da znamo da pravda često umije biti prokleto spora. Zato ova agonija može potrajati još dugo: ali nešto bitno se u općoj društvenoj atmosferi ipak promijenilo, i pokrenulo."

On to, na žalost, neće dočekati. Otkako je počeo pisati, uvijek je bio na strani mira, socijalne i nacionalne jednakosti, protiv brojnih uzastopno smjenjujućih režima, ostajući neovisan i britak. Pisao je u medijima širom regije. Tekstovi su mu osim Vremena  izlazili u Slobodnoj Europi, Jutarnjem listu, Našoj Borbi, Autonomiji, Republici, Globusu, Danima, Sarajevskim sveskama, Dnevniku, Nezavisnima, Vojvodini, Pobjedi, Monitoru i drugdje.

Objavio je brojne knjige - Aleja Viktora Bubnja, 39 dana lipnja, Na hartijskom zadatku, Gost iz galaksije, Famoznih 400 kilometara: eseji i kritike iz bescarinske zone...

"Odlazak Teofila Pančića prkosi paroli da nema nezamenljivih" objavila je njegova matična redakcija.  "Njegovom smrću “Vreme” ostaje bez jedinstvene pojave široke erudicije, unikatnog karaktera, nepogrešivog osećaja za pravednost i bez autora neponovljivog stila."