Na današnja priča vraća vas 83. godinu u prošlost, u vrijeme nezapamćenog masakra u Bosni i Hercegovini.

Naime, pokolj u Drakuliću je masovno pogubljenje srpskog stanovništva koje su tokom Drugog svjetskog rata počinili pripadnici Ustaške vojnice 7. februara 1942. u okolici Banje Luke, tačnije u naseljima Drakulić, Šargovac, Motike i u rudniku Rakovac.

Pripadnici II Poglavnikove tjelesne bojne i VIII ustaške bojne hladnim oružjem su ubili oko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i 551 dijete, jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu. Počinitelje ovog pokolja predvodio je nadporučnik Josip Mislov u pratnji petrićevačkog župnika, fratra Miroslava Filipovića, a sve je isplanirao raniji ustaški stožernik dr. Viktor Gutić. Izvršitelji su bili ustaše iz Zagreba i Banje Luke, potpomognuti dijelom domaćeg hrvatskog stanovništva. Poklani su, s rijetkim izuzecima, svi Srbi koji su se tog jutra zatekli kod svojih kuća.

Zbog straha od mjesne pobune nakon što se pročula vijest o zločinu, general Edmund Glaise von Horstenau je odveo Miroslava Filipovića pred ratni sud. Tamo je osuđen i odveden u zatvor, ali ubrzo oslobođen te je postao zapovjednik logora u Jasenovcu.

Zloglasni Eugen Dido Kvaternik zadužio je Vjekoslava Servatzyja da uhapsi i sprovede na sud zapovjednika II bojne, bojnika Petra Zelića. Zelić je uhapšen i poslan na sud u Zagreb ali nije kažnjen nego raspoređen na drugu dužnost.

Kao zapovjednik logora Stara Gradiška koja je pretežno držala žene i djecu, Miroslav Filipović-Majstorović nadmašivao je u sadizmu. Židov koji je preživio Jasenovac, Egon Berger, opisao je Filipovićevo sadističko ubijanje djece, dok su druga dva svjedoka Šimo Klaić i Dragutin Škrgatić izrekla: Klaić se sjeća da je na Božić 1942. Miroslav služio misu i poslije vršio smotru gdje je ubio četiri zarobljenika nožem dok je sarajevskog židova Alkalaja natjerao da pjeva, a zatim mu naredio da mu se približi, ubovši ga u prsa i prerezavši mu grkljan.

Zatim je ubio 56 bosanskih Židova vezavši ih žicom i udarivši ih sjekirom tako da su svi popadali u bunar. Potom je pucao u glave 42 bosanskih seljaka. Škrgatić je potvrdio da je Filipović pucao u glavu 40 seljana nakon mise dodavši:

"U Majstorovićevo vrijeme, smotre i egzekucije bile su česte. Fratar Majstorović preferirao je mističan pristup ubijanju... Nakon što ih je pobio, sjeo bi na stolicu i rekao `pravda je zadovoljena`". Ivan Palcec, svjedok, dodao je da je Filipović ubio devetoricu zarobljenika tog dana zbog pokušaja bijega. Svjedok Josip Erlih prisjetio se Miroslavova ubijanja osmorice zarobljenika nasmrt.

Kao pripadnik Ustaške obrane imao je čin bojnika. Tokom 1943. i 1944. djeluje kao obavještajac u Hercegovini i srednjoj Bosni te kao pomoćnik zapovjednika IV ustaškog zdruga u Lici. Početkom maja 1945. pobjegao je u Austriju, gdje su ga uhvatili Britanci i izručili jugoslavenskim vlastima.

Godine 1946. Filipović je izveden pred sud u Beogradu zbog ratnih zločina. Dao je iskaz priznavši svoje sudjelovanje u nekim zločinima i porekavši upletenost u druge. Proglašen je krivim i osuđen na smrt vješanjem!

(M.I.)