Piše: Borivoje Simić / Indikator

Kao bomba odjeknula je vijest da je BH Telecom u postupku preuzimanja Telemacha, članice United Grupe u Bosni i Hercegovini i nekim zemljama regije.

Mnogi su je primili s nevjericom, kao i autor ovih redova,  jer predstavlja iznanađenje, budući da je vodeći bh. telekom operater prespavao procese akvizicija koji su se proteklih godina dešavali na telekomuniakcionom tržištu Bosne i Hercegovine i regije.

Ali ne samo zbog toga.

Sigurno da nema onoga iole upućenijeg koji se nije zapitao da li će ova akvizicija moći dobiti antimonopolska odobrenja jer vodeći telekom preuzima svog konkurenta,  ujedno lidera na tržištu usluga intereneta i medijskog sadržaja u Bosni i Hercegovini.

No, krenimo redom.

Na prvu, riječ je o pozitivnoj vijesti budući da domaći telekom nastoji preuzeti velikog tržišnog rivala i postati regionalni igrač.

Neopterećen kreditima, BH Telecom bi sasvim sigurno bio kadar da finansira ovu akviziciju, koja se vjerovatno mjeri stotinama miliona maraka. Koliko aproksimativno nije lako odrediti, jer je pitanje da li bi preuzimao i dugove Telemacha.

No, pred ovim poslom, ukoliko je zaista ozbiljan, stoji velika prepreka koja se zove tržište Bosne i Hercegovine.

Telemach je lider na tržištu distribucije medijskog sadržaja sa 36,22 posto prema podacima za 2022. godinu, dok je BH Telecom imao udio od 23,77 posto.

Sličan je slučaj, mada nešto blaži, i sa uslugama pružanja interneta: BH Telecom je imao udio od 30,36 posto, a Telemach 16,81 posto. Iako su se odnosi u međuvremeno promijenili jasno je da zajednički tržišni udio ova dva operatera premašuje dozvoljenih 40 posto. Drugim riječima, postavlja se pitanja monopola.

No, iako velika, ne mora značiti da je to nepremostiva prepreka za ovu akviziciju.

Koncentracija na tržištu može se dozvoliti i uslovno, pri čemu Konkurencijsko vijeće BiH može naložiti kupcu da proda dijelove svog poslovanja. U ovom slučaju moglo bi se raditi o značajnom dijelu.

Kupac i prodavac vjerovatno će sa antimonopolski tijelom raditi na iznalaženju rješenja da se ovaj posao učini mogućim, ali uopće ne bi bilo iznenađenje ako ne bi bio dopušten.

Uzimajući pretpostavku da velika akvizicija dobije odobrenja, postavlja se pitanje šta bismo njome dobili.

Kao prvo, ovo je za BH Telecom prilika da poboljša tržišne pozicije ali i da se izdigne u regionalnu kompaniju. No, jednako kao što se otvaraju šanse, vrebaju i brojni izazovi.

Čini se kako je BH Telecom zakasnio sa širenjem akvizicijama i regionalnom ekspanzijom.

Doduše, imao bi priliku da na nivo više u tržišnoj utakmici uđe na velika vrata. Telemach je veliki igrač, koji je u prošlosti akvizirao brojne kablovske operatere, a nedavno je okončao i njihovu integraciju pripajanjem HKB neta d.o.o. Sarajevo, M&H Company d.o.o. Sarajevo i KATV HS d.o.o. Sarajevo.

No, on je već nekoliko godina u defanzivi, prihodi su mu u padu, a takođe i tržišni udio, o čemu smo pisali. Tome je kumovala i visoka zadužnost United Grupe, a posebno opterećenje bilo je ulazak na grčko tržište. M:tel kao glavni regionalni konkurent Telemacha, odnosno United Grupe uspio je preuzimanjima zacementirati svoju poziciju u Republici Srpskoj u pogledu pružanja usluga interneta, a proširio se i u Federaciji BiH kupovinom Logosofta.

U pogledu distribucije medijskog sadržaja, agresivnom kupovinom prava na prijenose najatraktivnijih sportskih događaja, prije svega  fudbalskih utakmica (engleska Premijer liga, bosanskohercegovačka Premijer liga) srbijanski telekom učinio je manje atraktivnim ponude ostalih konkurenta.  Time je ojačao svoje tržišne pozicije.

S tim u vezi, BH Telecom bi akvizicijom Telemacha neminovno ušao u klinč sa M:telom ne samo na tržištu Bosne i Hercegovine nego i Crne Gore i Sjeverne Makedonije, gdje takođe planira kupiti podružnice Telemacha.

Tu će mu poslovanje biti pod pritiskom. Možda mu se više prostora pruža na polju usluga interneta, posebno u Sjevernoj Makedoniji, dok će u Crnoj Gori kao konkurenta, među ostalim, ponovo imati M:tel.  Ostaje nepoznanica da li bi BH Telecom ulaskom na tržišta Crne Gore i Sjeverne Makedonije mogao zatražiti i licence za pružanje usluga telefonije - fiksne i mobilne.

Pitanje je koliko će biti BH Telecom sposoban da bude konkurentan u tržišnoj utakmici, a sigurno je da bi u slučaju da akvizicija uspije, morao ići u kreditna zaduženja i prvi put se suočiti sa značajnim opterećenjem kredita na poslovanje.

S obzirom da projekt Moje TV, kako je priznao Amel Kovačević, direktor BH Telecoma, ne donosi profit, usluge medijskog sadržaja bi kupovinom Telemacha mogle dobiti krila i biti glavni dobitak BH Telecoma u ovom poslu.

Postavlja se i pitanje šta bi preuzimanjem Telemacha dobili korisnici, prije svega u Bosni i Hercegovini.

Čini se kako u tom domenu ovo i ne bi bila dobra vijest.

Telemach je bio remetilački faktor u trodijelnom rasporedu tržišnih pozicija tri dominatna nacionalna operatera - BH Telecoma, M:tela i HT Eroneta.

Svojim "subverzinim" djelovanjem uspio je razdrmati tržište, pooštriti konkurenciju, a samim tim uticati i na sniženje cijena usluga u BiH i podizanje kvaliteta usluge. 

Eventualno BH Telecomovo preuzimanje Telemacha vratilo bi nas godinama unazad na staru raspodjelu snaga, posebno kada je u pitanju usluga interneta, odnosno podjeli na, manje-više, tri područja koja kontrolišu tri dominantna operatera.

U tom slučaju BH Telecom bi možda izgubio interes da se pretjerano puno bori za podizanje kvaliteta usluga, a kao mogući efekat razvoja možda bi moglo doći i do poskupljenja usluga. S te strane gledano, možda bi kao kupac Telemacha bila poželjnija neka treća kompanija.

U svakom slučaju, riječ o poslu koji je u samoj najavi kompleksan, sa puno izazova, pa je vrlo važno da li je i koliko dobro BH Telecom prostudirao sve prednosti i mane ove transakcije prije nego što se u nju upustio.