Vijest koju su mediji prije nekoliko dana objavili - da je preduzeće za proizvodnju i trgovinu Tehnomanija d.o.o. Beograd preuzelo vlasništvo nad sarajevskom firmom Mekline, izazvala je mnogo pažnje u javnosti.

Naime, ova firma je članica Prointer grupacije, pa su se mnogi zapitali da li ova kompanija ima veze s čuvenim banjalučkim Prointerom koji se našao pod američkim sankcijama, zajedno sa drugim firmama, zbog bliskosti s Miloradom Dodikom. Sad još jedna beogradska firma želi na tržište Federacije BiH, a riječ je o Fashion Company d.o.o. Beograd koja namjerava kupiti sarajevsku firmu AB-Line sastavljenu od niza maloprodajnih objekata poznatih brendova, piše Stav.ba.

Ovo su samo neki od posljednjih primjera koji, prema svemu sudeći, pokazuju da se sistematsko preuzimanje profitabilnih kompanija u Federaciji BiH od srbijanskih firmi nastavlja nesmanjenim intenzitetom. Ovim tempom, prema riječima stručnjaka, domaće firme se ubrzano potiskuju s tržišta, dok srbijanski kapital sve agresivnije ulazi u ključne sektore ekonomije Federacije BiH.

Ko stoji iza ovih akvizicija? Da li se ovdje radi o "običnim" poslovnim potezima ili strateškom ekonomskom ratu u kojem se koristi kapital kako bi se osigurao dugoročni uticaj Beograda na privredu Federacije BiH? Hoće li se ovi trendovi nastaviti? Da li će u budućnosti biti značajnije prisustvo kompanija koje ulaze na tržište Federacije i je li to dobro ili loše za ekonomiju? Mnogo je pitanja neodgovorenih, a ekonomski analitičar i zastupnik u Parlamentu Federaije Bosne i Hercegovine Admir Čavalić kaže za Stav da je teško dati jednoznačan odgovor.

Liberalizacija tržišta i jedinstveni ekonomski prostor BiH omogućavaju drugim kompanijama, uključujući one iz susjednih zemalja, da slobodno posluju na domaćem tržištu, pod uvjetom da se pridržavaju zakona.

- Iz ekonomske perspektive, ne možemo govoriti o negativnim posljedicama. Štaviše, prisutnost stranih kompanija može natjerati domaće subjekte da postanu konkurentniji, ponude bolje usluge i prilagode svoje marketinške strategije novim konkurentima - objašnjava ekonomista.

Klasika poslovne akvizicije

Ovo je u osnovi, kaže, klasičan slučaj akvizicije, koja je legalna prema zakonodavstvu BiH.

- Zakon ne prepoznaje ništa negativno u preuzimanju ili širenju poslovanja. Kompanije mogu ulaziti na nova tržišta putem različitih strategija, kao što su greenfield investicije - otvaranje novih poslovnih objekata ili preuzimanje postojećeg poslovnog modela. Drugi način je osnivanje potpuno novih kompanija ili predstavljanje vlastitog brenda. Ništa ne garantuje da će preuzimanje domaće kompanije od strane kompanije nužno ugroziti domaće poslovanje. Na domaćim preduzećima je kako će reagovati - da li će se prilagoditi, širenjem na nova tržišta ili novim strategijama - kaže Čavalić.

Dalje navodi da domaće kompanije moraju uzeti najbolje iz ovih primjera, odnosno savjete kao što je širenje izvan granica BiH, u šira tržišta, kao što su tržišta Zapadnog Balkana, a potom u Evropu.

Prema riječima ovog ekonomskog eksperta, tržište BiH je relativno malo, sa manje od tri miliona stanovnika, što nije dovoljno za dugoročni rast.

- Mi smo ostali previše mali da bismo se zatvorili u ova mala tržišta. Slovenska strategija pokazuje da je važno širiti poslovanje na šira tržišta - smatra ekonomista.

Politički obojene investicije

Međutim, kada su i ukoliko su neke investicije politički motivisane, one mogu donijeti određene probleme.

- Ove investicije treba pažljivo pratiti, jer mogu biti povezane s geopolitičkim interesima, što može imati dugoročne posljedice na tržište. Politički obojene investicije uvijek mogu biti problematične i trebalo bi ih posmatrati kroz prizmu geopolitike - kaže ekonomista Čavalić i podvlači da u BiH teško da postoje odgovarajući mehanizmi ili instrukcije koji bi omogućili prepoznavanje političkih uticaja, a posebno onih koji određuju investicije.

- Dakle, ostajemo u okruženju koje se oslanja na neformalne informacije. Verujem da postoje i investicije koje su pod uticajem političkih pritisaka, a problem nastaje kada politika direktno finansira određene aktivnosti.

Sugerirao bih, prije svega, da se osigura mehanizam koji će kazniti kompanije ukoliko se dokaže da imaju veze sa političkim strukturama koje potrošači ne podržavaju. Na isti način na koji ne bismo trebali podržavati kompanije koje imaju veze sa lošim praksama u svijetu, poput dječijeg rada ili narušavanja životne sredine. Normalno je da potrošači riješe da bojkotuju kompanije povezane s političkim opcijama koje ne podržavaju - ističe Čavalić i dodaje da bi bilo kakav politički uticaj u ovom segmentu trebao da bude odgovornost na državnom nivou, s obzirom na to da je veoma složeno pitanje i da se prostor mora pažljivo analizirati.

"Regulaciju ovog pitanja trebala bi preuzeti odgovarajuća ministarstva, kao što je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa ili neko drugo relevantno tijelo. Važno je da se uspostavi institucionalni mehanizam, uz stalnu pažnju da se ne dozvoli da investicije postanu instrument političkih interesa. Trebalo bi da prepoznamo one investicije koje možda imaju skrivene političke ciljeve i interese", zaključuje analitičar.