Periodično u Bosni i Hercegovini, zavisno koja od politika i kada upadne u neke probleme, popularno postane pričati o lobiranju i angažovanju ko zna koga da lobira u američkim, evropskim, ruskim i(li) izraelskim institucijama. U proteklim godinama, javno, polujavno ili tajno, milione eura i dolara su zvaničnici Republike Srpske potrošili pokušavajući približiti svoje stavove demokratskim ili republikanskim administracijama u SAD-u.

Bacanje novca

O uspjehu lobiranja i izabranih lobista puno govori činjenica da je kompletna vrhuška zvanične Banjaluke, zajedno sa članovima porodica, završila na listama sankcioniranih upravo i od jedne i od druge administracije. Posljednji lobistički pokušaji iz RS-a došli su nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima, ali i pravosudnih briga koje su zadesile čelne ljude ovog entiteta. Pa se tako pominju brojni, navodni prijatelji ili bliski ljudi američkom predsjedniku, poput Roda Blagojevicha, te bivšeg gradonačelnika New Yorka Rudolpha Giulianija. Prije nekoliko dana i šef bh. diplomatije je naveo kako je potpisan lobistički ugovor za interese države, da bi nekoliko dana poslije mediji objavili kako je “posao” propao.

Bivši bh. diplomata Draško Aćimović ističe da se, nažalost, u javnosti stvara slika da je lobiranje nešto loše, protivzakonito i često se dovodi u vezu s koruptivnim radnjama. Dodaje da se radi o apsolutno legalnoj aktivnosti i u SAD-u i u EU, a da je lobiranje za ekonomske interese na prvom mjestu.

- To je ono za šta bi u suštini i unutar BiH, na nivou države, trebao da postoji konsenzus, da se lobira u tom pravcu, u smjeru ekonomskih aktivnosti, kao što je sada oko uvođenja carina od SAD-a. Tu bi se lobističke usluge mogle iskoristiti, smatra Aćimović, te poručuje kako se u suštini radi o veoma transparentnom procesu, što u BiH nije slučaj.

Podaci koji se tiču izbora lobističke kuće, te tarife i cilja samog procesa, moraju biti dostupni javnosti.

- Zbog toga su rezultati ovakvi kakvi jesu, sa sumnjom da se ti novci netransparentno koriste. Vrlo je jednostavno doći, ako znate šta vam je cilj u lobiranju, do lobista koji vam mogu ostvariti te ciljeve. Međutim, mislim da bi za BiH bilo dobro da se na nivou države izlobira osnova – ekonomski zajednički interes unutar zemlje, zaključuje Aćimović, navodi Oslobođenje. 

Lobiranje, reći će stručnjaci, nije skupo ako daje očekivane rezultate, ali je promašena investicija ukoliko se koristi u ličnu promociju.

Neiskorišten potencijal

- Sve zavisi ko to radi. Politika u SAD-u jeste zasnovana na lobiranju, ali prethodno je potrebno poznavati tu politiku. Oni koji odavde nastupaju, a ne znaju ni kome da se obrate ni kako da razgovaraju sa potencijalnim partnerima u SAD-u, teško da mogu postići bilo šta ukoliko samo plate lobističkim kućama. Lobističke kuće ljubazno uzmu novac i ne urade ništa ukoliko se susretnu s ljudima koji nemaju pojma o tome kako čitav sistem funkcionira, a mislim da se uglavnom s tim susreću, ističe za Oslobođenje stručnjak za međunarodne odnose Zlatko Hadžidedić.

Kada je u pitanju lobiranje za interese BiH, naši sagovornici smatraju da možda nisu adekvatno iskorišteni ni mnogobrojni uspješni i uticajni građani BiH sa adresama u EU i SAD-u. Ukazuju i na marginalan položaj i regije i BiH, o RS-u da ne pričamo, kada je riječ o pokušajima da se dopre do Trumpa ili drugih osoba koje mogu uticati na političke procese.