Bosna i Hercegovina, kao pravna nasljednica nekadašnje Socijalističke Republike BiH, posjeduje značajnu imovinu na teritoriji Republike Hrvatske. Radi se o vrijednoj imovini koja uključuje hotele, odmarališta, vile i građevinska zemljišta, naročito na Jadranskoj obali. No, uprkos potpisanom Sporazumu o sukcesiji, povrat ove imovine otežan je nizom pravnih i političkih prepreka koje su godinama ostale neriješene.

O ovoj važnoj temi za Forbes Bosne i Hercegovine govorio je Ismet Velić, pravnik i profesor na Pravnom fakultetu u Zenici, te bivši pravobranilac BiH koji je vodio postupke za povrat državne imovine u Hrvatskoj nakon raspada Jugoslavije.

„Vrlo je značajna imovina koju ste pomenuli. Radi se o različitim vrstama nekretnina – od zemljišta, vila, hotela i odmarališta – a često su to atraktivne lokacije na Jadranu, uključujući Makarsku, Gradac, Split i posebno Dubrovnik,“ ističe profesor Velić.

Prema njegovim riječima, imovinu u Hrvatskoj posjeduju ne samo institucije BiH, već i brojne firme i fizička lica sa prostora naše države. Međutim, od devedesetih godina prošlog stoljeća, Hrvatska je usvojila niz propisa koji ograničavaju pravo raspolaganja tom imovinom.

„Donesene su uredbe, a kasnije i zakoni o zabrani raspolaganja tom imovinom. Poseban problem nastaje 2018. kada Hrvatska donosi Zakon o upravljanju državnom imovinom, koji omogućava njihovim institucijama da daju tu imovinu u dugoročni zakup – često bez znanja ili pristanka stvarnih titulara,“ upozorava Velić.

Situaciju dodatno komplikuje neprimjena Sporazuma o sukcesiji, međunarodnog ugovora koji su potpisale sve bivše republike SFRJ, uključujući BiH i Hrvatsku. Ovaj sporazum, a posebno njegov Aneks G, predviđa povrat i zaštitu imovine bivših republika, ali u praksi u Hrvatskoj – nije implementiran.

Neprimjenjivanje propisa

U praksi su, kako kaže, imali slučajeve u kojima je BiH uredno upisana kao titular na određenoj nekretnini, ali je imovina bila zauzeta od trećih lica bez ikakvog pravnog osnova.

„U takvim slučajevima nema pravnih smetnji da se vodi postupak i da BiH traži vraćanje posjeda. No, problem je vrijeme. Ako Hrvatska sada daje te nekretnine pod koncesiju na narednih 30 godina – titularima će efektivno biti onemogućen povrat u dogledno vrijeme,“ upozorava Velić.

Procjene ukupne vrijednosti ove imovine nisu precizne, ali se govori o iznosima koji premašuju stotine miliona konvertibilnih maraka. Velić naglašava da postoji otvoreni kanal komunikacije s hrvatskim institucijama, uključujući Ministarstvo pravosuđa i DORH, ali da je ključno pitanje reciprociteta i političke volje.

„Ako BiH poštuje sporazum i vraća imovinu Hrvatskoj, onda očekujemo isti tretman. Rješenje mora biti bilateralni sporazum koji će jasno regulisati pitanja imovine, primjene sukcesije i zaštite prava svih titulara,“ zaključuje profesor Velić.

Ostaje da se vidi hoće li politički akteri na obje strane imati snage i volje da ovo pitanje stave na dnevni red – prije nego što vrijedna državna imovina zauvijek pređe u ruke drugih korisnika.