Piše: Darko OMERAGIĆ

Otkako je sa većine portala tog 26. februara objavljena vijest pod dominantnim naslovom: "Kriv je" svi mi u BiH živimo u svojevrsnoj političkoj i sigurnosnoj krizi u kojoj je dozvoljeno gotovo sve. "Kriv je Milorad Dodik", a on tvrdi da je zapravo kriv Christian Schmidt, jer da nije bilo njega, ne bi bilo ni suđenja i presude predsjedniku RS koja mu prijeti da, ukoliko ostane ovakva kakva jeste, zabrani političko djelovanje. A šta bi Dodik danas bio da se sve ove godine nije bavio politikom i ko bi čuo za njega.

Dakle, još malo pa ćemo "obilježiti" tri mjeseca od presude i još nešto malo manje vremena otkako je Dodik postao bjegunac od bh. pravosuđa koji je sa sobom povukao i dvojicu pukih izvršilaca - Radovana Viškovića i Nenada Stevandića. Oni više nisu politički partneri federalnoj političkoj koaliciji (SDP-u, Narodu i pravdi i Našoj stranci) nego obični bjegunci s tri jaka državna delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH koji u svakom trenutku mogu srušiti sve planirane reforme kojima su "zaprijetili" Trojka iz FBiH i Trojka iz RS-a (SDS, PDP i Lista za pravdu i red). Za HDZ se još (ne)zna, mada se da naslutiti da je Draganu Čoviću Dodik mnogo prihvatljiviji partner od svih navedenih. Čak više prevladava dojam bi Čoviću pao kamen sa srca kada bi, nekim čudom Dodik u drugostepenom postupku, bio oslobođen.

KO JE OVDJE LUD?

Niko, ali baš niko se do sada nije usudio da prognozira rasplet priče o Dodikovom hapšenju ili političkom uklanjanju s vlasti, ni kada će, ni da li će, ni kako će se ova priča završiti. Dok se to ne dogodi, ako se i dogodi, prisustvovaćemo velikom dvoboju rogova u vreći koji jedni drugima poručuju: "Hapsit ćemo vas", dok drugi odgovaraju: "Probajte". "Zabranit ćemo vam", opet poručuju jedni, a drugi odgovoraju: "Nemate ovlaštenja na našem teritoriju da zabranjujete. Ili hapsite". Opet naredno jutro: "Kršite Ustav BiH", a s druge strane odgovaraju: "Ne poštujete Dejton, a toga nema u Dejtonu".

Pa dobro. Ko je ovdje lud, pitao se narod sve dok nije došli prvomajski praznici i lijepo vrijeme, pa su se ljudi odmakli na četiri-pet dana, i uz pivo i roštilj na livadi, ili na Makarskoj rivijeri dodatno "nasekirali", jer je u zemlji, samo podsjetimo, velika politička kriza. Samo pogled u nove cijene brojnih prehrambenih proizvoda je mogao da "političku krizu" gurne u drugi plan bh. građana kojima neka prevelika utjeha nije bila ni Nikšićeva zasigurna "milja" na računu.

Nekako sa strane, a zapravo duboko u tematici sve dobro prati Milan Blagojević, stručnjak za ustavno pravo, odnosno redovni profesor ustavnog prava i bivši sudija Okružnog suda u Banjaluci i bivši savjetnik člana (a ne srpskog člana kako mnogi namjerno pogrešno pišu op.a.) Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i kao sudija iz VAR sobe daje zadnju riječ:

"Ovdje je Zukan Helez u pravu", poručio je Blagojević (i) srpskim generalima u OS BiH prije dan-dva nakon naredbe ministra odbrane da se zabrani ulaz u kasarnu "Kozara" Dodiku i drugim bjeguncima. Helez mu se zahvalio.

LEKCIJE PROFESORA BLAGOJEVIĆA

Tri dana prije toga, Blagojević, kojeg mediji u oba entiteta jednako uvažavaju, (što je rijetkost u ovako podijeljenoj zemlji) komentarisao i obraćanje Željke Cvijanović u Vijeću sigurnosti UN-a, pa se osvrnuo na njen zahtjev za "nezavisnu pravnu ocjenu usklađenosti bonskih ovlaštenja s Aneksom 10 i Poveljom UN-a". Blagojević je onda malo prekorio Cvijanović rekavši joj da nije precizirala na čiju nezavisnu procjenu poziva, ali joj je našao još važniji nedostatak u tom njenom pozivu, a to je da nezavisnu pravnu ocjenu u sistemu UN-a može samo dati Međunarodni sud pravde, saglasno Povelji UN-a. No, nije ovo prvi put da Blagojević iznosi svoje stručno mišljenje na osnovu onoga što piše u ustavima i zakonima. Još jednom, prije nekoliko godina, kako je jednom ispričao, porukom je Cvijanovićki kao njen tadašnji savjetnik rekao da to što radi nije u skladu s Ustavom BiH. Ona mu je odgovorila "da se ne brine za to, jer ona vodi političku borbu".

To što Milan Blagojević na brojna pitanja koja mu mediji upućuju, a tiču se aktuelnih političkih dešavanja uvijek odgovara objektivno i nezavisno od Cvijanovićkine i Dodikove "političke borbe2 nekima može izgledati kao da on bira strane u ovom političkom sukobu, ali to nije tako. Blagojević govori onako kako jeste i onda kada se njegova priča ne sviđa političarima iz FBiH. On se drži struke i onoga što je jasno svakome koga interesuje pravo. S druge strane, političarima je dozvoljena određena sloboda u interpretaciji nekih dokumenata na kojima se temelje bitni sporazumi. No, kada se pređe crvena linija onda je (ponovo) vrijeme za pravnike, a pogotovo za one koji su zaposleni u pravosuđu... tužilaštvu pogotovo... Naročito nakon što je i Christian Schmidt "odlučio" da ponekad bude osoba koja ima najvišu nadležnost za tumačenje civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma na terenu, a najčešće da nemoćno posmatra kako kriza koči zemlju u koju je došao da je otkoči kada zaglibi. I šta ćemo sada kada ne može ni on da je otkoči, a daleko je sljedeći 1. maj.