Ruske obavještajne službe sve se više oslanjaju na tzv. low-level ili jednokratne agente – osobe koje za malu naknadu obavljaju jednostavne zadatke poput prikupljanja bazičnih informacija ili širenja dezinformacija. Ovaj pristup, koji ne zahtijeva dugotrajnu obuku ni duboku infiltraciju, predstavlja ozbiljan izazov za njemačke protivobavještajne službe i zahtijeva promjenu dosadašnjeg načina razmišljanja. No upućuje i na slabosti ruske obavještajne mašinerije, piše bavarski portal BR24.

U Njemačkoj trojica 'sabotera' na sudu

Konkretan primjer ove taktike je slučaj trojice njemačkih državljana ruskog porijetla, optuženih da su za potrebe ruske strane planirali sabotaže u Njemačkoj. Suđenje se odvija pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu.

Glavni optuženi, Dieter S., već je od ranije u istražnom zatvoru zbog sumnje da se 2014. i 2015. borio na strani proruskih separatista u Donbasu, u redovima tzv. Narodne Republike Donjeck, što ga čini članom strane terorističke organizacije. Njemačko tužiteljstvo sada ga tereti i za pokušaj organizacije napada na vojnu infrastrukturu i industrijske pogone u Njemačkoj, uključujući uništenje željezničke pruge koja se koristi za prijevoz oružja Ukrajini.

Dvojica njegovih saradnika, Alexander J. i Alex D., navodno su također bila uključena u planiranje i izviđanje ciljeva, premda je Alex D. još uvijek na slobodi. Ciljevi su uključivali i tvornicu oružja kod Bayreutha, a komunikacija s ruskim kontaktom odvijala se preko posrednika.

Niskobudžetna sabotaža - visoka politička cijena

U klasičnoj špijunskoj praksi, uspjeh se mjerio sposobnošću da se agent s izmišljenim identitetom dugoročno integrira u društvo neprijateljske zemlje te da s vremenom dođe do osjetljivih informacija. Primjer takvog djelovanja je Günter Guillaume, poznati istočnonjemački špijun koji je početkom 1970-ih stigao do položaja osobnog savjetnika kancelara Willyja Brandta, a zapravo je radio za Stasi. Slična je i priča bračnog para Anschlag, koji je godinama djelovao iz Marburga u korist Rusije, za što nisu znala ni njihova djeca.

Za razliku od takvih sofisticiranih operacija, koncept jednokratnih agenata temelji se na korištenju običnih građana, često bez ikakve špijunske obuke, a oni za nekoliko hiljada eura obavljaju jednostavne zadatke. Primjeri uključuju blokiranje automobila građevinskom pjenom, ostavljanje lažnih letaka 'ekoloških aktivista', bilježenje letova na teretnim aerodromima ili izviđanje željezničkih pruga.

A za ruske službe ova taktika ima ključnu prednost – formalno poricanje odgovornosti. Budući da se angažmani odvijaju preko posrednika, gotovo je nemoguće pravno dokazati izravnu povezanost s ruskim obavještajnim aparatom.

Ove aktivnosti pomažu u prikupljanju informacija i stvaranju pomutnje, a kad dođe do razotkrivanja, stradavaju samo ti tzv. korisni idioti, kako ih špijunski žargon opisuje – ljudi koji često ni ne znaju za koga zapravo rade, piše BR24.

Sigurnosni aparat prilagođava se novim pravilima igre

Njemačke vlasti, posebno Ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV), upozoravaju da se od 2022. bilježi povećan broj ovakvih aktivnosti, piše Tagesschau. Trojica ukrajinskih državljana nedavno su uhapšena jer su navodno pristali slati pakete sa zapaljivim i eksplozivnim napravama u Ukrajinu iz Njemačke i Švicarske. Slična operacija dogodila se i prošle godine, kada je takav paket izazvao požar u DHL-ovu logističkom centru u Leipzigu.

Njemačka policija i sigurnosne službe sada obučavaju svoje osoblje da, pri svakom sumnjivom incidentu, razmotre i mogućnost koordinirane strane operacije. To uključuje i rutinske kriminalne radnje koje bi prije bile zanemarene, a sada se promatraju u širem geopolitičkom kontekstu.

Nova ruska taktika nije samo izbor, već i nužnost

Zašto se Moskva okreće ovakvoj taktici? Nije riječ samo o efikasnosti, nego i o nuždi. Stručnjaci iz njemačke obavještajne zajednice zaključuju da se sve češće oslanjanje na jednokratne agente može tumačiti kao znak slabosti – improvizirani alat u uvjetima u kojima su tradicionalne metode špijunaže previše rizične, skupe ili neučinkovite.

Nakon što je više ruskih diplomata - protivobavještajaca protjerano iz Njemačke, Moskva je izgubila značajan dio svojih profesionalnih kapaciteta. Kao odgovor, ruski sistem preusmjerava se na niskoprofilne agente iz dijaspore, često bivše borce, marginalizirane osobe ili internetske korisnike aktivne u proruskim krugovima.

Sve je više znakova toga da ruske službe više nemaju resurse ni strpljenje za sofisticirane dugoročne operacije. To se vidjelo i prilikom spektakularnih operacija koje su pošle po zlu, poput političkog ubistva u berlinskom parku Kleiner Tiergarten 2019. Iako se radilo o egzekuciji po nalogu države, ubojica nije uspio sakriti tragove koji vode u Rusiju – što je u špijunskom svijetu ozbiljna sramota. Njemačka je nakon tog slučaja protjerala više ruskih diplomata za koje se sumnjalo da su zapravo obavještajci.

No ova praksa istovremeno unosi dodatni haos i zbunjenost u demokratske sisteme koji teško razlikuju spontane aktivističke akcije od profesionalno organiziranih provokacija. A to je upravo ono što Moskva želi - informacijski nered i sve veću polarizaciju društva.