Na današnji dan, 16. juna 1992. godine, u opkoljenoj sarajevskoj Dobrinji, tragično je ubijen slovenski novinar i fotograf Ivo Štandeker, u svojoj 31. godini života. Štandeker je izvještavao o ratu, prvo iz kratkog slovenskog rata za nezavisnost, zatim sa bojišta u Hrvatskoj, a konačno o srpskoj opsadi Sarajeva.

Tog kobnog dana u Dobrinji teško je ranjen u eksploziji granate, zajedno s američkom fotoreporterkom Janom Schneider. Oboje su nekoliko mjeseci izvještavali iz Sarajeva i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, izloženi opasnostima koje su pratile ratne zone.

Ivo Štandeker nije bio samo ratni izvještač; poznat je i kao poznavalac stripova, prevodilac s njemačkog i engleskog jezika, te je prevodio i filozofsku literaturu.

Nakon njegove smrti, 1992. godine, posthumno je odlikovan za izvanredne zasluge u odbrani slobode i ostvarivanju suvereniteta Republike Slovenije.

Slovenski novinari, među kojima su bili i hrabra Darja Lebar i Ervin Hladnik, bili su među prvim izvještačima iz opkoljenog Sarajeva. Lebar je teško ranjena na jednoj od sarajevskih raskrsnica, ali se nakon oporavka odlučila nastaviti život u Sarajevu. Slovenski i američki novinari bili su najizloženiji riziku, često jedini koji su izvještavali iz medijski blokirane Bosne i Hercegovine.

Ivo Štandeker je ranjen na pješačkom mostu blizu Dobrinjske ratne bolnice. Iako su pokušaji da bude prebačen u bolnicu na Koševu bili poduzeti, vojnici na agresorskom punktu na Mojmilu to nisu dozvolili. U blizini mjesta ranjavanja i same bolnice postavljena je spomen-ploča u njegovu čast.

Njegova posljednja rečenica, uklesana na spomen-ploči, savršeno oslikava njegovu hrabrost i senzibilitet: „Volim gradove i mrzim kada ih neko napada“. Njegov rad i izvještaji imali su poseban značaj jer je slovenački nedjeljnik Mladina za koji je izvještavao imao široku publiku u cijelom regionu, uključujući i Srbiju.

I danas, nakon 33 godine, Sarajevo se sjeća Ivana Štandekera — hrabrog novinara koji je svoj život dao za istinu.