U savremenom društvu, teorije zavjere postaju sve rasprostranjenije i dostupnije, posebno zahvaljujući društvenim mrežama i digitalnim platformama. Od uverenja da je Zemlja ravna, do tvrdnji da svijetom upravljaju reptilski humanoidi, ove ideje često prkose naučnim činjenicama i zdravom razumu.

Postavlja se pitanje – zašto neki ljudi, uprkos dokazima, i dalje čvrsto vjeruju u ovakve tvrdnje? Novo istraživanje naučnika sa Univerziteta Kornel pokušava da odgovori upravo na to pitanje.

Analiza osam studija pokazala je dosljedan obrazac među osobama koje vjeruju u teorije zavjere – one imaju tendenciju da precjenjuju svoje kognitivne sposobnosti i u velikoj mjeri vjeruju da se većina drugih slaže sa njima.

Pretjerana samouvjerenost kao ključni faktor

Naučnici sa Univerziteta Kornel sproveli su istraživanje kako bi razumjeli zašto ljudi veruju u nevjerovatne tvrdnje, naročito one koje su široko odbačene od strane stručnjaka i šire javnosti.

U osam odvojenih studija učestvovalo je 4.181 ispitanik iz SAD-a, a zadaci su uključivali različite kognitivne testove. Učesnici su takođe morali da procjene koliko su uspješno riješili te zadatke. Na osnovu tih procjena, istraživači su mogli da izračunaju nivo njihove samouvjerenosti. Učesnik koji je ostvario slab rezultat, ali je vjerovao da je bio uspešan, imao bi visoku samouvjerenost.

Tim je zatim uporedio nivo pretjerane samouvjerenosti sa stepenom podrške teorijama zavere – od vjerovanja da je sletanje na Mjesec bilo namješteno, do uvjerenja da su vakcine dio vladinog plana za kontrolu stanovništva.

Analiza, objavljena u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin, otkrila je snažnu vezu između pretjerane samouvjerenosti i vjerovanja u ekstremne teorije zavjere. Tim je takođe otkrio da, iako je samo 12% učesnika vjerovalo u teorije zavjere, oni koji su vjerovali mislili su da čak devet od deset ljudi dijeli njihova uvjerenja.

„Teoretičari zavere nisu svjesni koliko su na margini“

Ovaj efekat „lažnog konsenzusa“ bio je najsnažniji među najviše samouvjerenim pojedincima – koji nisu samo vjerovali u netačne tvrdnje, već su i pogrešno pretpostavljali da većina ljudi misli isto kao oni.

„Jedna od stvari koja, čini se, razlikuje barem neke teoretičare zavjere jeste ne samo to što su njihova uvjerenja slabo potkrepljena dokazima, već i to što su u ta uvjerenja izuzetno uvjereni“, rekao je autor studije Gordon Peniuk, vanredni profesor na Univerzitetu Kornel.

Peniuk je objasnio da sklonost ka pretjeranoj samouvjerenosti može povećati vjerovatnoću da pojedinac povjeruje u teorije zavjere, odnosno da „padne u zečju rupu“, kako je slikovito objasnio. Takođe je dodao da njihovo istraživanje dovodi u pitanje uobičajenu predstavu o teoretičarima zavjere – da su oni svjesni da zastupaju marginalna uvjerenja i da u tome namjerno uživaju.

„Ne samo da su njihova uvjerenja na samoj margini, već oni uopšte nisu svjesni koliko su marginalna“, dodao je.

„Zašto ljudi veruju sumnjivim teorijama zavjere?“ stoji u studiji. „Iako neka istraživanja podržavaju tezu da teorije zavjere zadovoljavaju određene psihološke potrebe i motive, naši nalazi ukazuju na to da važnu ulogu igraju kognitivni faktori.“

U studiji se dalje objašnjava da su oni koji vjeruju u teorije zavjere karakterisani slabijim analitičkim razmišljanjem, ali i izraženijom sklonošću ka pretjeranoj samouvjerenosti.

„Ta preterana samouvjerenost povezana je i sa velikim manjkom svijesti o tome da većina ljudi ne dijeli njihova uverenja“, dodaju istraživači.

Tim ističe da ovo predstavlja veliki izazov u borbi protiv širenja dezinformacija, jer su upravo oni koji su najpodložniji pogrešnim uvjerenjima – ujedno i najotporniji na mogućnost da griješe, prenosi Daily Mail.