ANALIZA WASHINGTON POSTA: Kako je Izrael godinama lagao SAD i saveznike

No ova priča nije o iranskom programu, već o izraelskom - i o tome kako je i Izrael godinama lagao SAD-u o svojim nuklearnim namjerama. Ako je Iran ikad učio kako skrivati nuklearne ambicije, učio je od Izraela.

  • Svijet

  • 23. Jun. 2025  23. Jun. 2025

  • 0

Izrael udara po iranskim nuklearnim postrojenjima, no put do tajne bombe Teheranu je zapravo pokazao - Jeruzalem, piše u svojoj analizi Washington Post. Analizu u nastavku prenosimo u cijelosti:

"Zapamtite, Iran ne smije imati nuklearno oružje. Vrlo jednostavno. Nema potrebe ulaziti u detalje. Jednostavno ne smiju imati nuklearno oružje." - Donald Trump, predsjednik SAD-a, 17. juni 2025.

"Iranski čelnici trebaju znati da moja politika nije obuzdavanje, već sprječavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja." - Barack Obama, predsjednik SAD-a, obraćanje AIPAC-u, 4. mart 2012.

"Vjerujem da žele imati sposobnost i znanje za izradu nuklearnog oružja. I znam da je u interesu cijelog svijeta da ih se u tome spriječi." - George W. Bush, predsjednik SAD-a, 17. oktobar 2007.

Otkrivanjem iranskog nuklearnog programa 2002. svi američki predsjednici su poručivali isto – Iran nikako ne smije doći do nuklearne bombe. Iran je još 1970. pristupio Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT), kojim se zemlje bez nuklearnog oružja obvezuju da ga neće razvijati i da će dopuštati međunarodne inspekcije. No i šah Mohammad Reza Pahlavi, prije nego što je zbačen 1979., odupirao se američkim pritiscima da obuzda svoje nuklearne ambicije. Američke su obavještajne službe sumnjale da želi razviti bombu. Pet godina nakon revolucije, nova iranska vlast pokreće tajni program proizvodnje fisijskog materijala za oružje.

To otkriće pokrenulo je desetljećima dugu igru mačke i miša – pregovori, inspekcije, pritisci – sve do međunarodnog sporazuma iz 2015., u kojem je, pod vodstvom SAD-a, dogovoreno da Iran nikad ne smije doći do nuklearnog oružja. Iran se obvezao i na niz trajnih ograničenja i pojačan nadzor. Kritičari, pogotovo Izrael, smatrali su sporazum nedovoljno strogim. Trump je 2018. povukao SAD iz sporazuma i obećao ispregovarati bolji. Nije.

I tako smo došli do danas – Trump je u subotu naredio američki napad na iranska nuklearna postrojenja, čime se priključio tjednu izraelskih napada na iranske objekte.

No ova priča nije o iranskom programu, već o izraelskom – i o tome kako je i Izrael godinama lagao SAD-u o svojim nuklearnim namjerama. Ako je Iran ikad učio kako skrivati nuklearne ambicije, učio je od Izraela. Prema procjeni Federacije američkih znanstvenika, Izrael je do 2021. imao oko 90 nuklearnih bojevih glava koje može isporučiti zrakoplovima, balističkim raketama s kopna i vjerojatno krstarećim projektilima s mora.

Početak

David Ben-Gurion, prvi izraelski premijer, još je sredinom 50-ih zaključio da Izrael mora imati nuklearno oružje – kao osiguranje u slučaju napada arapskih susjeda. U desetljećima koja su slijedila, Izrael je u tajnosti nabavljao tehnologiju i materijal za razvoj nuklearnog programa, pritom godinama obmanjujući SAD i druge saveznike.

Nakon Sueske krize 1956., kada je Egipat zatvorio kanal, francuski su se dužnosnici osjećali dužnima prema Izraelu jer nisu ispunili dogovorene obveze. Francuska je tajno pomogla Izraelu izgraditi reaktor u Dimoni u pustinji Negev, zajedno s podzemnim postrojenjem za kemijsku reprocesiju – koje nikad nije službeno postojalo na papiru.

Kad su Francuzi počeli dvojiti i tražili da se projekt zaustavi, Izrael je ponudio kompromis: Francuska će pomoći dovršiti projekt, bez međunarodnih inspekcija, a Izrael će formalno jamčiti da ne planira izradu nuklearnog oružja.

Prikrivanje

Krajem 1950-ih američke su obavještajne službe otkrile postrojenje duboko u pustinji. Izraelski su diplomati tada tvrdili da se radi o tekstilnoj tvornici. Kad je ta priča pala u vodu, ponudili su novo objašnjenje – da je riječ o istraživanju u području metalurgije, bez kapaciteta za reprocesiju potrebnu za oružje.

U prosincu 1960. Ben-Gurion je u govoru u Knesetu javno potvrdio postojanje reaktora u Dimoni, rekavši da će imati snagu 24 megavata i da neće biti dovršen još četiri godine. Tvrdio je da je "namijenjen isključivo mirnodopskim svrhama".

Novoizabrani predsjednik John F. Kennedy, zabrinut zbog širenja nuklearnog oružja, tražio je od Izraela da omogući redovite inspekcije. Tim iz 1961. zaključio je da ne postoji oprema za reprocesiju plutonija. No Washington je želio redovite provjere kako bi uvjerio Egipat i druge arapske zemlje da Izrael ne gradi bombu.

Dokumenti koje je prikupio Nacionalni arhiv za sigurnost pri Sveučilištu George Washington pokazuju da je Izrael mjesecima odbijao dodatne inspekcije, sve dok Kennedy u srpnju 1963. nije poslao izravno pismo novom izraelskom premijeru Leviju Eshkolu (pismo je izvorno bilo namijenjeno Ben-Gurionu, ali je ovaj u međuvremenu dao ostavku).

"Američka potpora Izraelu mogla bi biti ozbiljno dovedena u pitanje ako se procijeni da nismo u mogućnosti dobiti pouzdane informacije o pitanju toliko važnom za mir kao što je izraelski nuklearni program", napisao je Kennedy, dodavši da američki znanstvenici moraju imati neograničen pristup svim dijelovima kompleksa u Dimoni.

Eshkol je odgovorio mjesec dana kasnije, naglasivši da se reaktor koristi u isključivo mirnodopske svrhe. Godinu kasnije američki su inspektori zaključili da nema kapaciteta za proizvodnju oružja. No temeljili su se na pogrešnoj pretpostavci – da ne postoji postrojenje za reprocesiju plutonija. U stvarnosti, ono je bilo izgrađeno ispod reaktora. Izraelci su čak napravili lažne zidove oko dizala koja vode prema njemu.

Novinar Seymour Hersh u knjizi The Samson Option iz 1991. opisuje kako je sve bilo organizirano: "U Dimoni je izgrađena lažna kontrolna soba, s lažnim komandnim pločama i računalima koja su prikazivala da reaktor proizvodi toplinu od 24 megavata – kako je Izrael tvrdio. Tehničari su uvježbavali do u detalje što reći i kako se ponašati dok su Amerikanci u obilasku. Cilj je bio uvjeriti ih da nikakvo postrojenje za reprocesiju ne postoji – niti može postojati."

Tajni dogovor Nixon–Meir

Do 1968. CIA je bila uvjerena da Izrael ima nuklearno oružje – u trenutku kad su završeni pregovori o NPT-u. Amerikanci su zaključili da je prekasno da ga Izrael odbaci.

Na privatnom sastanku 26. rujna 1969. u Bijeloj kući, predsjednik Richard Nixon i premijerka Golda Meir postigli su tajni dogovor: Izrael neće testirati oružje niti ga javno priznati, a zauzvrat će SAD obustaviti inspekcije u Dimoni i odustati od pritisaka da Izrael potpiše NPT. U dopisu savjetnika za nacionalnu sigurnost Henryja Kissingera stoji da je Nixon tražio od Meir da Izrael ne uvodi nuklearno oružje javno u regiju.

Godine 1979. američki satelit Vela 6911 zabilježio je moguću nuklearnu eksploziju uz obalu Južne Afrike. Predsjednik Jimmy Carter i njegovi savjetnici sumnjali su da je riječ o izraelskom testiranju – što bi bilo kršenje Nixonova dogovora s Meir.

Leonard Weiss, tadašnji savjetnik u Kongresu, 2011. je napisao da su administracije Cartera i Reagana ignorirale ili umanjivale obavještajne informacije koje su upućivale na Izrael. "Težina dokaza da se radilo o izraelskom testu uz pomoć Južne Afrike čini se neosporna", napisao je, pozivajući se na analize najviših američkih znanstvenika i podatke iz Carterovih dnevnika. No Izrael nikad nije priznao da se test dogodio, a neki stručnjaci i dalje sumnjaju da je eksplozija uopće bila nuklearna – ili da je išta prikriveno.

To što je Izrael lagao, ne opravdava što je Iran lagao

Izrael je godinama obmanjivao i svog najvjernijeg saveznika, Sjedinjene Države, vjerujući da mu atomska bomba osigurava preživljavanje u neprijateljskom susjedstvu. To što je Izrael lagao, ne opravdava što je Iran lagao. No američki neuspjeh da zaustavi izraelski nuklearni program pokazuje koliko je teško jednom puštenog duha nuklearnog oružja vratiti u bocu – a američko prešutno prihvaćanje izraelskog nuklearnog arsenala već više od pola stoljeća otvara prostor optužbama o dvostrukim standardima na Bliskom istoku, piše Washington Post.

Iran je danas okružen državama koje imaju nuklearno oružje - Rusijom, Indijom, Pakistanom i Izraelom. Kao što je šah želio atomski kišobran nad Iranom, to su - izgleda - poželjeli i ajatolasi koji su ga srušili. A čak i ako Iran jednog dana doživi promjenu režima, nema nikakvog jamstva da nova vlast neće težiti bombi - čak i ako im se danas uništi svaki postojeći nuklearni objekt.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...