Hamid Akšamović imao je 21 godinu kada se dogodio genocid u Srebrenici. Krenuo je putem spasa, istom onom dionicom kojom se ove godine odvija Marš mira u kojem učestvuje. Bio je na Kameničkom brdu kada je u zasjedi ubijeno više od 1.000 ljudi. Progovorio je prvi put o tome za medije nakon 30 godina.

Eksplozije, pucnjava i ubistva

"Bio sam ovdje, čuvali smo stražu da nam ne bi upali. Eksplodirala je Bukva i haos je nastao. Krenul ismo preko brda u Kamenicu, kroz sela i penjali se i onda smo polako preko šuma došli na Udrč", prisjetio se.

Kaže da je nastao užas kada su krenule eksplozije i pucnjava.

"Bila je to katastrofa. Bježali smo da se spasimo, da izvučemo živu glavu da se izađe do Udrča prije zore. Stigli smo kada je krenulo svitati. Preko Jadra smo se spustili, pa se penjali preko Udrča... Čovjek ne vjeruje šta je preživio, kao životinje su nas pratili, ubijali...", rekao je prisjećajući se.

Imao 45 kg kada je stigao u Nezuk

Hrane nisu imali. Po selima su jeli nezrele jabuke, lišće, travu...

"Imao sam 45 kila kada sam došao u Tuzlu. Sama kost", kazao je.

Kaže da ne može opisati osjećaj kada je došao u Nezuk. Dočekali su ih s mlijekom. Od Udrča do Nezuka imao je halucinacije.

"Vidio sam polja i kuću, mislio sam da se vraćam. Kada sam popio mlijeko dolazio sam polako sebi", rekao je.

"Vezanih očiju mogu stići do Potočara"

Cijeli put mu je ostao ucrtan u pamćenje. Kaže, vezanih očiju može stići do Nezuka do Potočara. Danas, u Maršu mira, prolazi ga jeza jer ide istom dionicom, ali osjećaj je drugačiji.

"Sit si, prati te hitna, ima ljudi, prati te voda - snaga je tu i ideš", zaključio je. (N1)