Hrvatske odbrambene snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama koje su djelovale tokom Domovinskog rata. Bile su izuzetno važne u otporu srpskom agresoru u Vukovaru, a osnovane su kao vojno krilo Hrvatske stranke prava 25. juna 1991. godine.

Satnija HOS-a pod komandom Roberta Šilića već je sredinom septembra upućena na ratište u Vukovar. Među 58 pripadnika, većina je tokom borbi više puta ranjena, a čak 25 ih je poginulo, piše Dnevno.hr.

Franjo Tuđman nije pretjerano volio Hrvatske odbrambene snage (HOS), kao ni HSP, a to se jasno vidi u snimku emisije Romana Bolkovića iz 1992. godine. Gostujući kod Bolkovića, upitan zašto zanemaruje doprinos HOS-a u ratu, Tuđman je odgovorio:

Foto: Facebook

Parađžik prvi načelnik Ratnog štaba HOS-a

"Ne zanemarujem HOS. Meni je jasno da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata."

"Šta bi bilo od Njemačke da se nastavila na smeđekošuljaškim i crnokošuljaškim tradicijama? To je bila jedna od glavnih prepreka za međunarodno priznanje Hrvatske, to je nešto što svijet ne može prihvatiti, jer današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije, traži se demokratski poredak."

Osnivači HOS-a bili su uži članovi tadašnjeg rukovodstva Hrvatske stranke prava, predvođeni Antom Parađžikom i Dobroslavom Paragom. Komanda kao i Ratni štab HOS-a najprije su bili smješteni u Šeoninoj ulici 13, a kasnije u zagrebačkim prostorijama HSP-a, odnosno u Starčevićevom domu u Zagrebu.

Likvidacija i amnestija ubica

Ispred zgrade je 1991. godine postavljen brdski top B-1 i oružana straža u crnim uniformama. Prvi načelnik Ratnog štaba HOS-a bio je Ante Parađžik, a do ideje osnivanja štaba došlo je nakon zaključka da tadašnje rukovodstvo RH slabo reaguje na događaje u takozvanoj RSK.

Dok su Zagrebom krajem septembra 1991. odjekivale zračne uzbune, na povratku sa stranačkog skupa HSP-a u Križevcima, hrvatska policija je 21. septembra 1991. godine, u predgrađu Zagreba, pod nikad do kraja rasvijetljenim okolnostima, likvidirala jednog od utemeljitelja Hrvatske stranke prava, Antu Parađžika.

Pucali su na automobil marke Lada Niva u kojem je bio Parađžik jer su navodno dobili anonimnu dojavu da su u vozilu "martićevci", pravdali su se kasnije policajci. Iako su osuđeni na zatvorske kazne, ubrzo su amnestirani.

Foto: Davor Pongracic/CROPIX Arhiva

Đapićevo približavanje HSP-u

Zajedno s Dobroslavom Paragom, Parađžik je vodio HSP i bio jedan od najžešćih kritičara hrvatske vlasti pod prvim predsjednikom, a nije mu mogao oprostiti uključivanje bivših komunista u HDZ, zbog čega je i napustio stranku. Slično dr. Franji Tuđmanu, i on je u doba Jugoslavije više puta bio hapšen i osuđivan na višegodišnje zatvorske kazne kao hrvatski nacionalista i učesnik Hrvatskog proljeća.

"Treba rušiti ove mangupe jer to su lopovi. Jer komunisti su krali malo. Oni su mislili dugo će biti na vlasti, pa su krali, a ovi kradu lopatom. Drži, pljačkaj, potpisuj! Koga smo doveli. Vidim ovaj KOS-ovac…

Komunisti su imali selekciju. Komunisti su imali ipak neki moral. Morao si biti crven, malo pošten i disciplina. Ovdje nema. Reže svi na svakoga. Lopovi, kriminalci i vode državu! … Znate šta ja govorim. Komunistima mogu oprostiti, ali HDZ-ovcima nikako jer su deset puta gori od komunista", kazao je, između ostalog, Parađžik.

Ipak, Dobroslav Paraga nije odstupao od njegovih smjernica, pa je HSP otvoreno konkurisao legitimnoj vlasti, oslanjajući se na vlastite naoružane ljude, koji su nakon potpisivanja Vanceovog plana u Sarajevu o bezuslovnom prekidu vatre u Hrvatskoj 2. januara 1992. godine prešli u Bosnu i zaslugom Blaža Kraljevića poremetili sve planove koje je ondje te godine pokušavao provesti dr. Franjo Tuđman.

Nakon završetka prve faze odbrambenog rata u Hrvatskoj, kada su se u doba velike opasnosti tolerisale samostalne dobrovoljačke jedinice, Hrvatske odbrambene snage su u januaru 1992. rasformirane i inkorporirane u Hrvatsku vojsku, nakon što je na mjesto vršioca dužnosti načelnika glavnog štaba HOS-a doveden Anto Đapić.

Foto: Danijel Soldo / CROPIX Arhiva

Sukob s Prkačinom i likvidacija Kraljevića

Na toj funkciji ostao je do 1. jula 1992. kada ga je u Ljubuškom zamijenio novoizabrani načelnik, general-bojnik Ante Prkačin, ali je Đapić odbio predati dužnost sve do sukoba s Prkačinom u Ljubuškom, kada ga je ovaj navodno ispljuskao.

U Hercegovini je potom ubijen i Parađžikov nasljednik, emigrant iz Australije, Blaž Kraljević. Dana 9. avgusta 1992. godine, Kažnjenička bojna HVO-a je na putu Mostar – Čitluk, u mjestu Kruševo, rafalom iz automatskog oružja s udaljenosti od nekoliko metara izrešetala tog generala HOS-a i Armije Republike Bosne i Hercegovine i njegovu pratnju. Izvršioci su prošli nekažnjeno.

Čelnici HSP-a i HOS-a – Anto Đapić, Ante Prkačin, Dobroslav Paraga i Mile Dedaković – završili su 1993. godine na Vojnom sudu pod optužbama za stvaranje paravojske, ugrožavanje ustavnog poretka Republike Hrvatske, planiranje državnog udara, neovlašteno pribavljanje oružja i agitaciju protiv tadašnje vlasti. Ipak su oslobođeni, jer je Tuđman dotad već uspio potpuno neutralizirati HOS.

Đapićev manevar s HSP-om

Inače, Đapić je bio angažovan u osnivanju osječkog ogranka HDZ-a, gdje je čak bio član Središnjeg odbora, ali je zbog javnog pozdravljanja sa "Za dom spremni" na Prvom saboru HDZ-a isključen iz stranke. Godine 1991. prelazi u HSP, da bi u julu 1993. bio isključen iz stranke nakon što mu je Središnji odbor odbio prijedlog o sazivanju vanrednog Sabora.

Budući da nije mogao dočekati redovni Sabor stranke, tokom Paraginog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama, Đapićevi pristaše 11. septembra 1993. organizuju "Kutinski sabor" HSP-a, te Đapić biva "izabran" za predsjednika stranke. Sud potom donosi odluku da on ima pravo na korištenje imena HSP, a njegova stranka na izborima iste godine ulazi u Sabor (5,1% glasova birača).