Milijuni dolara slijevaju se u ruke prevaranata u Ugandi iz džepova dobronamjernih Europljana i Amerikanaca čiju empatiju prema životinjama koriste. Iza svega stoji dobro organizirana mreža kriminalaca koji namjerno zlostavljaju, ozljeđuju i sakate životinje, a onda na društvenim mrežama traže novac za njihovo liječenje. Nakon Britanaca i Talijana, na udaru su se našli i Hrvati, a iako nema načina da se provjeri koliko ih je točno obuhvaćeno tom prevarom, riječ je o zastrašujućoj praksi kojoj ni hrvatska policija, zapravo, ne može ništa.

U Ugandi, jednoj od najsiromašnijih afričkih država, stotine mladih muškaraca lažno se predstavljaju kao prijatelji životinja i voditelji skloništa, da bi potom ozlijeđene, bolesne i zanemarene pse i mačke koristili za iznuđivanje naivnih Amerikanaca i Europljana osjetljivih na patnju životinja. Vjeruje se da Uganđani neke od tih životinja sami ozljeđuju. Model je jednostavan: snimiti ozlijeđenu životinju, a onda potresnim slikama i snimkama iznuditi što više donacija koje na kraju ne završavaju u skrbi za životinje.

Inače, prije prevara sa životinjama, iz Ugande su dolazile prevare sa sirotištima i fotografijama izgladnjele djece, ali takve slike više ne mogu natjerati bijelce na sućut, barem ne onoliko koliko to danas mogu životinje. Sve nam to otkriva Britanka Nicola Baird, voditeljica veterinarske klinike u Engleskoj, koja već četiri godine radi na otkrivanju zastrašujućih razmjera ove kriminalne mreže. Zbog svega je, kaže u svojoj ispovijesti, postala meta ugandskih razbojnika koji joj prijete smrću. Sve je, govori nam, počelo bezazleno.

Samo novac

“Nisam veterinarka, ali vodim veterinarsku kliniku u kojoj rade moji veterinari. Zbog svega sam vrlo osjetljiva na patnje životinja. Tako sam nakon ili tijekom pandemije koronavirusa na internetu vidjela objave muškarca iz Ugande koji preklinje za pomoć. Na fotografijama i videima bili su psi u očajnom zdravstvenom stanju. Rekao je da je siromašan i da ih ne može hraniti, a kamoli liječiti. Psi su stvarno bili u užasnom stanju, to su fotografije koje izazivaju mučninu kod svakog normalnog čovjeka”, prisjeća se Nicola. Odlučila je pomoći. Stupila je u kontakt s muškarcem te se ponudila da će mu poslati lijekove i hranu za životinje.

“Trebao mi je to biti signal da nešto nije u redu. Naime, zahvaljivao je na donacijama, ali je stalno izmišljao neki razlog zbog kojeg mu ne trebaju lijekovi ni hrana, odnosno zašto mu ne trebaju baš ti lijekovi, potom je govorio da su zapeli na granici, da ne mogu proći, da ih ne može preuzeti… Razgovarala sam i s ‘veterinarom’, čovjekom kojeg mi je on tako predstavio. I on je potvrdio problem, rekao je da je u Ugandi problem uvesti lijekove, da ne mogu do moje donacije… Rekli su da je najjednostavnije uplatiti novac pa će klinika kupiti lijekove na tržištu u Ugandi”, priča nam Nicola. Ističe kako se tada u njoj počeo buditi crv sumnje, pogotovo zato što je muškarac bio veoma uporan, stalno je tražio novac i samo novac.

“Tada sam porazgovarala sa svojim veterinarima koji su pogledali fotografije i rekli da je to grozan zločin. Ozljede koje su psi imali nisu mogle nastati ni njihovim međusobnim okršajima niti zbog neke bolesti. To su namjerno sakaćeni psi, s nestručno, grubo odrezanim nogama, spaljenim očima, najvjerojatnije nekom kiselinom, psi bez dlaka zbog opeklina… To su, dakle, ozljede koje su zlostavljači sami nanijeli psima kako bi na njima zgrtali novac. Ostala sam u šoku”, kaže.

Neće preživjeti

Tek je tada shvatila da je muškarac s kojim je razgovarala dio organizirane kriminalne mreže koja ima više stotina, ako ne i tisuća članova, kojoj ni vlasti u Ugandi ne mogu ništa. Štoviše, nemaju nikakvog interesa jer u toj siromašnoj afričkoj državi dobrobit životinja nije prioritet kao u razvijenijim zemljama, dok je, s druge strane, korupcija prisutna na svakom koraku.

“Korumpirani su svi, od najmanjeg policajca do političara, i svi imaju svoj dio kolača u ovom stravičnom mučenju životinja. Nekada je Nigerija bila svjetska prijestolnica internetskih prevara, ali odande su nam dolazile poruke da smo dobili nasljedstvo od bogatog ujaka i trebamo platiti troškove ili nešto slično, no to su relativno bezopasne prevare koje danas svatko zna prepoznati. No, prema nekim računicama, u Ugandi je 20 posto bruto društvenog proizvoda plod internetskih prevara! Dakle, vlast nema nikakav interes da ih spriječi jer to donosi novac u državu”, objašnjava Nicola, koja je tada pokrenula organizirane akcije spašavanja pasa, piše Dnevno.hr.

“Bilo je jasno da ništa ne možemo učiniti preko vlasti. Iz policije u jednoj regiji od mene su tražili novac da uhite muškarca kojeg sam prijavila. Doslovce su mi rekli da kažem koliko dana želim da bude u zatvoru pa će mi reći koliko to košta”, šokirana je Nicola. Prije nekoliko tjedana ovu priču prvi je u Hrvatskoj razotkrio novinar Jutarnjeg lista Filip Pavić. On je u svojoj istrazi pregledao stotine takvih profila na TikToku i Instagramu, razgovarao s Uganđanima, njihovim žrtvama i onima koji se protiv njih bore, a potom se obratio međunarodnim institucijama za zaštitu životinja pokušavajući doznati poduzima li se išta kako bi se toj praksi stalo na kraj. Budući da je riječ o zemlji u kojoj trećina stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu, s raširenom korupcijom i manjkom građanskih sloboda, ljudskih prava, a posebno prava životinja, ne iznenađuje što većina međunarodnih organizacija na to samo sliježe ramenima.

Lokalni šerifi

On je tjednima bio u komunikaciji s prevarantima, a članak koji je objavio u potpunosti potvrđuje Nicolinu priču. Prevaranti s kojima je razgovarao preko interneta baš su u svakom slučaju koristili istu taktiku. Zanimao ih je samo novac, a čim bi Pavić pokazao i najmanju namjeru da ga uplati, postajali bi sve agresivniji, šaljući mu fotografije izgladnjelih i izmučenih pasa, govorili da ovaj ili onaj pas neće preživjeti noć i slično…

Većina profila na društvenim mrežama – Mityana Animal Shelter, Animal Rescue, Community Outreach, Lovepets – izgleda isto: mlađi muškarci poziraju s ranjenim i ozlijeđenim psima i mačkama te od svojih pratitelja iznuđuju novac za hranu i veterinarsku pomoć. Sve su snimke praćene tužnom glazbom i emocionalno manipulativnim porukama poput “Molim pomoć, pas nije jeo pet dana”, “Nitko ne uplaćuje donacije, oprosti, dušo, i danas ćeš gladovati”. Nicola sada ima samo jednu misiju – razotkriti te bezočne i bezobzirne prevarante koji ne prezaju ni od najgnjusnijih zločina kako bi zaradili na naivnosti i suosjećajnosti drugih.

“Uspjela sam u ovih pet godina stvoriti mrežu lokalnih hrabrih aktivista. Njih čak pet. Vjerujte, za Ugandu je to puno. Međusobno komuniciramo u tajnosti i njihova imena nitko ne smije znati jer bi im životi u Ugandi bili ugroženi. Kao i životi njihovih obitelji. U Ugandi je život ‘jeftin‘, bilo da je riječ o psu ili čovjeku… Oni se, uz moje vodstvo, infiltriraju u te grupe. Inače, nije riječ samo o jednoj nego o više organiziranih skupina koje imaju svoje lokalne šefove. Istražujući, došla sam do spoznaje da mnogi od njih vode živote kakvi su za Ugandu nevjerojatni, ekstravagantni. Spavaju u hotelima, voze dobre automobile, a sve isključivo od milijuna dolara zarađenih mučenjem pasa. Moji aktivisti uvlače se u te mreže te uspiju izvući nekoliko pasa. Neke uspijemo udomiti u legalnim skloništima ili u bolje stojećim obiteljima diljem Ugande, ali to je veoma teško. No desetke pasa dosad smo uspjeli izvući iz zemlje, otišli su u EU, SAD, Kanadu, kod nas u Veliku Britaniju. To je mukotrpan proces, ali svaka nam je spašena životinja vrijedna”, kaže Nicola.

Legalno sklonište

Ističe kako bi hrvatske vlasti, kao i općenito vlasti u drugim državama, morale početi raditi na tom problemu. “Naročito je zahvaćen SAD. Ondje novac prevarantima uplaćuju čak i dobrotvorne organizacije. Mislim da se Donaldu Trumpu ne bi nimalo svidjela činjenica da dvadeset milijardi dolara pomoći godišnje šalje zemlji koja potkrada njegove sugrađane. Isto je i s EU-om. Uganda očito nema namjeru riješiti ovaj problem, ali mi možemo. Dovoljno je ‘zavrnuti pipu’, zaustaviti dotok novca. Vaša policija, mediji, svi se moraju aktivirati i ljudima objasniti da je riječ o prevari. Kada shvate da im to više ne uspijeva, prevarantima životinje više neće biti zanimljive i pustit će ih na miru. Uglavnom je, inače, riječ o životinjama koje su prikupljene s ceste, psima lutalicama, iako imamo informacija i o nekim lokacijama na kojima se psi doslovce uzgajaju kako bi bili mučeni za potrebe internetskih prevara”, govori Nicola.

“Posebno je degutantno što za nekoliko desetaka dolara možete od Uganđanina naručiti da vam putem interneta, uživo, siluje nekog jadnog psa, nekada i do smrti. To su strašne stvari koje se rade za šaku novca, ali imajte na umu da je 100 dolara dobra plaća u Ugandi”, kaže Nicola, koja je sve dosad skrivala svoj identitet, ali sada, kaže, više nema što izgubiti.

“Ionako mi svakodnevno prijete, u Ugandu sigurno neću smjeti kročiti do kraja života. Odlučila sam pristati na intervju za što više medija. Nakon razgovora s vama idem na BBC, govorit ću gdje god me netko želi poslušati. Uspjela sam pokrenuti i jedno legalno sklonište u Ugandi, zove se Finnovo sklonište, po jednom prekrasnom psu kojeg smo uspjeli otrgnuti od ljudi koji su mu radili stravične stvari. Ako vam čak i nije stalo do životinja, valjda vam je stalo do svog novca i ne želite da završi u rukama prevaranata”, zaključuje Nicola naš razgovor.