Evropski parlament usvojio je nedavno izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine za 2023. i 2024. godinu, prvi od kada je našoj zemlji odobreno otvaranje pregovora o članstvu u EU. Dokument donosi prepoznatljive poruke: budućnost BiH je u EU, ali uz jasne uslove - reformu pravosuđa, izborne zakonodavne izmjene, borbu protiv korupcije i proces pomirenja. Istovremeno, izvještaj upozorava na stalne napade na ustavni poredak, konkretno ukazujući na Milorada Dodika, te isticanje BiH kao terena za strane utjecaje, s posebnim akcentom na Rusiju.

U raspravi koja je prethodila glasanju, dominirali su sukobljeni tonovi: dok je većina naglasila potrebu podrške BiH na njenom evropskom putu, radikalna desnica fokusirala se na utjecaje Turske, Katara i Saudijske Arabije. Istaknuta je i 30. godišnjica genocida u Srebrenici, čime je potvrđena potreba priznanja zločina kao preduslova za budućnost.

U tom kontekstu, Slobodna Bosna razgovarala je s profesorom i političkim analitičarem Adnanom Huskićem, koji je komentirao značaj izvještaja, ulogu pojedinih država čanica - s posebnim akcentom na Hrvatsku - i presudu u slučaju Kovačević.

Riječi su jasne, ali politike ostaju slijepe

"Uvijek ćete od Evropskog parlamenta čuti preciznije poruke, jasnije identificiranje problema i onih koji te probleme stvaraju. Parlament je u tom pogledu napredniji i spremniji da se realistično uhvati u koštac s problemima BiH nego što su to Komisija i Vijeće", kaže Huskić.

On istovremeno upozorava da se te jasnije poruke rijetko pretoče u konkretne politike država članica:

"Znamo ko su akteri koji vode anti-EU politiku u BiH, ali nedostaje politička volja da se prema njima usmjere sankcije ili uskrate sredstva."

Kao primjer navodi uskraćivanje sredstava iz EU programa Rasta zbog opstrukcija jednog političkog aktera:

"To je kratkovidost Komisije. Znamo ko stvara problem, a opet se cjelokupnoj zemlji uskraćuju sredstva."

Posebno upozorava na disonantne politike između tri ključna EU tijela:

"Komisija nastoji biti apolitična, Parlament ima direktni legitimitet i često zdraviju perspektivu, dok Vijeće vodi politike nacionalnih država. Rezultat su asinhrone i nekoherentne politike prema BiH."

Hrvatska, Kovačević i političke manipulacije presudama

Govoreći o utjecaju Hrvatske, Huskić podsjeća da zemlje članice i dalje imaju presudnu ulogu u procesu širenja EU:

"To je jedina politika koja je u potpunosti pod kontrolom država članica. Svaka država može u svakom trenutku zaustaviti proces, čak i bez racionalnih argumenata."

O ulozi Hrvatske u rušenju presude Kovačević jasno kaže:

"Ne mislim da je Hrvatska imala utjecaj. Govorimo o sudu koji postoji od 1949. godine. Presudu je donijelo 16 sudija. To što je nama presuda neodgovarajuća ne znači da treba dovoditi u pitanje kredibilitet suda. Ako to učinimo, onda otvaramo prostor da se dovedu u pitanje i presude u slučaju Sejdić-Finci, Pilav, Zornić, Pudarić..."

Zaključuje da svako osporavanje autoriteta suda vodi političkom relativiziranju pravde:

"Presude su važeće, sud je kredibilan, tačka. Sve ostalo je politikanstvo."

(S. H.)