U Albaniji, zemlji gdje gotovina i dalje neprikosnoveno vlada, premijer Edi Rama ima odvažan cilj: do 2030. godine u potpunosti ukinuti gotovinu i transformirati društvo iz temelja. Kako kaže popularna šala, Albanci novac radije drže ispod madraca – pokraj kalašnjikova – nego na bankovnim računima. Ako se Ramina vizija ostvari, Albanija bi mogla postati prva potpuno bezgotovinska država na svijetu.

Glavni motiv ovog poteza je borba protiv sive ekonomije. „Uklanjanje gotovine je apsolutni prioritet za zemlje s visokom razinom neformalnosti i destabilizirajućim količinama ilegalnog novca u financijskom sustavu“, rekao je ekonomist Selami Xhepa sa Sveučilišta u Tirani za Politico. No, ni bankarski sustav ni samo društvo, čini se, još nisu spremni za takvu revoluciju.

Gotovina i dalje vlada

Velik dio stanovništva i dalje drži novac izvan banaka, a svakodnevne transakcije gotovo isključivo obavlja u gotovini. Turistički vodiči upozoravaju posjetitelje: „Gotovina je kralj“. I dok veliki trgovački lanci i restorani uglavnom prihvaćaju kartice, u većini kafića, salona i malih trgovina – to i dalje nije slučaj.

Jedan novinar Politica opisao je kako je u trgovini odjećom u Tirani pokušao platiti karticom, na što mu je prodavačica samo zbunjeno uzvratila: „Gotovina?“ Slično je prošao i u taksiju, gdje je kondukter kroz smijeh ponovio: „40 leka“.

Ramina vlada lijevog centra želi eliminirati ono što je Europska komisija u izvješću za 2024. opisala kao „izrazito veliku neformalnu ekonomiju“. Procjene govore da siva ekonomija čini između 29 i 50 posto albanskog BDP-a.

Nepovjerenje prema bankama

Jedan od glavnih izazova jeste duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema bankarskom sektoru. Nedavno istraživanje pokazalo je da bankama vjeruje tek 34 posto Albanaca, a manje od polovine uopće ima otvoren račun, prema podacima Svjetske banke.

Spiro Brumbulli, glavni tajnik Albanskog bankarskog udruženja, najavio je niz reformi, uključujući ograničenje gotovinskih transakcija i priključivanje SEPA platnom sustavu do listopada.

No, mnogi politički protivnici nisu impresionirani. Genc Pollo iz oporbene Demokratske stranke nazvao je plan „ubijanjem pilića topništvom“, dok je Erald Kapri iz desnog centra ocijenio da je riječ o još jednom pokušaju preusmjeravanja pažnje s problema poput korupcije i rasta troškova života.

Bolne lekcije iz prošlosti

Skepticizam Albanaca ima duboke korijene. Nakon pada komunizma 1990-ih, mnogi su izgubili životnu ušteđevinu u piramidalnim shemama koje su obećavale nevjerojatne prinose. Do siječnja 1997. te su se sheme urušile, izazvavši val nasilja u kojem je poginulo više od 2.000 ljudi, a iz vojnih skladišta ukradeno više od milijun komada oružja. Šteta je procijenjena na 1,2 milijarde dolara – tada gotovo pola BDP-a – a povjerenje građana u institucije je slomljeno.

Skupi krediti, visoke naknade

Ni tri desetljeća kasnije banke nisu uspjele povratiti povjerenje. Xhepa ističe da su usluge skupe i nepristupačne: kamate na kredite su visoke, dok su štedne kamate gotovo simbolične. Međunarodna plaćanja dodatno opterećuju korisnike – primjerice, slanje 500 eura između albanskih banaka može koštati i do 50 eura.

Dodatni problem su kartične naknade, koje dosežu i do 3,5 posto, što odvraća mnoge trgovce od prihvaćanja kartica. Neki čak dodatno naplaćuju kupcima ako plaćaju digitalno.

Vizija koja traži konkretan plan

Ramina ideja ima hrabrosti, ali njezin uspjeh ovisit će o dostupnosti jeftine i funkcionalne digitalne infrastrukture. Bez povjerenja građana i konkretnih rješenja, Albanija do 2030. teško može postati bezgotovinsko društvo – a ova ambiciozna vizija mogla bi ostati tek dobro sročen politički san.