Povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je u specijalnoj emisiji N1 TV povodom 30. obljetnice VRO Oluje.

Oluja je po svemu sudeći bila neophodna, rekao je na samom početku specijalne emisije Hrvoje Klasić. 

"U tom trenutku više od tri godine Hrvatska je bila međunarodno priznata, a nije mogla računati na trećinu svog teritorija. Nakon niza pokušaja pregovora, uz sudjelovanje međunarodne zajednice, koji su odbijeni u Kninu od predstavnika Srba u Krajini, odlučilo se ići na vojnu akciju", podsjeća povjesničar.

Dodaje da je operacija izvedeno fokusirano, brzo i dobro. "Vojnički briljantno i brže nego što se očekivalo", napominje i dodaje da otpora gotovo i da nije bilo. 

"Povijest nam pokazuje da se sa stvarima kao što je rat, kao što su bitke suočavamo na način sličan onom na koji smo se suočavali 45 godina nakon Drugog svjetskog rata. Nema spora da se radi o pobjedi", govori pa povlači paralelu:

 "Sutra je 80. godišnjica bacanje atomske bombe na Hiroshimu. Nitko neće dovesti u pitanje pobjedu Saveznika nad fašizmom, Hitlerom, japanskim nacionalizmom, ali - razgovarat će se o žrtvama. O žrtvama bombardiranja Dresdena, o zločinima Crvene Armije u Berlinu, o Bleiburgu...", pobjeda je na strani antifašističke koalicije, ali su se događali i zločini, govori. 

"45 godina smo šutili o Bleiburgu, a sada se, već 35 godina - samo time bavimo", naglašava i dodaje da je Oluja "pobjeda, oslobođenje i pravi početak mira. Ali ono o čemu također moramo govoriti je ono što se događalo nakon Oluje, što je u principu sramota", rekao je.

Šutnja o zločinima

Ističe i slijedeću nelogičnost:

"Ne razumijem kada netko govori da o tome ne možemo govoriti jer je to narušavanje digniteta Domovinskog rata. Ne. Šutnja o tim zločinima je narušavanje digniteta Domovinskog rata. Jer velika većina ljudi koji su u njemu sudjelovali nije išla u njega da bi ubijala starce i palila kuće", govori pa naglašava:

"A to smo vidjeli i 91., ne 93., 95. godine. I s time se prvenstveno moramo obračunati - mi. Ne Haag, ne Beograd, ne Banja Luka. Upravo zbog toga da bi dokazali da smo drugačiji od onoga što je bilo nakon 1945. godine, kada se moralo šutjeti, kada smo samo smjeli veličati veličanstvenu pobjedu bez ikakve mrlje. Mrlje su uvijek prisutne," poentira.

Odgovornost pobjednika

"Ne znam zašto se iz toga pokušavamo izvući i pretvarati se da toga nije bilo. Najnovija istraživanja pokazuju da je bilo oko 1100 civilnih žrtava u tjednima i mjesecima nakon Oluje, uglavnom staraca i žena. Spaljeno je 10-ak tisuća kuća. O tome trebamo govoriti - da za te zločine gotovo nitko nikad nije odgovarao" govori Klasić. Napominje i zašto je to bitno.

"Kao pravna država se s time moramo znati suočiti, a ne govoriti da tko god o tome govori - ne voli Hrvatsku. Upravo je suprotno - ukazivanje na one koji krše zakone, bilo u gospodarskom kriminalu, bilo ratnim zločinima je - rad na državi, rad na demokraciji, rad na slobodi", zaključuje Klasić.