Bio je 4. august prošle godine, 9.40 sati, kad je avion iranskog Mahan Aira sletio na moskovski aerodrom Šeremetjevo. Među putnicima je bio Ali Kalvand.

Taj 43-godišnji iranski nuklearni naučnik putovao je u pratnji četvorice zaposlenika koje je predstavljao kao radnike svoje kompanije DamavandTec. Cijela je priča bila, dakako, paravan. Naime, ova grupa putovala je s diplomatskim putovnicama, koje su izdane samo nekoliko sedmice prije puta, i službeno su se predstavljali kao konsultanti.

Financial Times nakon provođenja istrage piše da je grupa zapravo bila povezana sa SPND-om (Organizacija za odbrambene inovacije i istraživanja), tajnom vojnom istraživačkom jedinicom za koju SAD tvrdi da je nasljednik iranskog nuklearnog programa iz razdoblja prije 2004. godine.

Tokom boravka u Moskvi iranska je delegacija posjetila ruske naučne institute specijalizirane za takozvane tehnologije dvostruke namjene - komponente koje imaju civilnu primjenu, ali se mogu koristiti i u razvoju nuklearnog oružja. Jedan od primjera bila je njihova posjeta institutu koji se bavi dobivanjem izotopa tricija, materijala koji se koristi u civilne svrhe, ali se može koristiti za pojačavanje snage nuklearnih bojevih glava.

Zapadne obavještajne agencije dugo prate ovakve aktivnosti, piše FT podsjećajući da je SAD u maju 2024. godine uveo nove sankcije SPND-u zbog rada na razvoju nuklearnog i raketnog oružja. Naime, iako Iran tvrdi da nema vojni nuklearni program te da je ajatolah izdavanjem fetve zabranio proizvodnju i uporabu nuklearnog oružja, postoje brojne indicije o prikrivenim aktivnostima.

Pomno planirano

SPND je osnovao Mohsen Fakhrizadeh, naučnik koji je smatran arhitektom ranog iranskog nuklearnog programa, a koji je ubijen 2020. godine u atentatu koji se pripisuje Izraelu, piše FT. Nakon njegove smrti njegov saradnik Fereydoon Abbasi-Davani izjavio je da će nastaviti rad i širiti znanje o toj znanosti širom Irana kako bi se program održao.

Putovanje delegacije u Rusiju bilo je pomno isplanirano. Uključivalo je dopisivanje s ruskim naučnikom Olegom Maslennikovom, pozivnicu za službeni posjet i čak slanje kopija diplomatskih putovnica mjesec dana prije puta. Sve to svjedoči o državnoj koordinaciji. Među delegatima su bile i osobe povezane s kompanijama koje su pod američkim sankcijama zbog kršenja pravila o proliferaciji oružja za masovno uništenje, kao i vojni časnici zaduženi za osiguranje delegacije.

Kompanija DamavandTec, iza koje stoji Kalvand, predstavlja se kao konsultantska kompanija za tehnologiju i saradnju, no veze s iranskim Ministarstvom odbrane i osobama uključenim u razvoj raketnih i nuklearnih programa upućuju na njenu stvarnu ulogu u tajnim vojnim projektima.

Satelitska snimka postrojenja Fordo datirana na 1. jula (Foto: AFP)

Iranska delegacija istraživala je zapravo mogućnosti za nabavu visokotehnološke opreme koja bi se mogla koristiti u razvoju nuklearnog oružja. Među zanimljivim uređajima koje su tražili bili su rendgenski sistemi (Flash X-rays), koji se koriste za snimanje ultrabrzih radiografskih slika nuklearnog punjenja tokom simulacija implozije. Takvi sistemi omogućuju naučnicima da proučavaju nuklearni udar bez stvarnog detoniranja bombe.

Prema riječima stručnjaka za nuklearnu sigurnost Davida Albrighta, iranska delegacija bila je posebno zainteresirana za snažne rendgenske cijevi koje se koriste u ovim sistemima. "Nismo sigurni jesu li Iranci željeli samo tehnologiju ili stvarne rendgenske cijevi", kaže Albright.

Među ruskim kompanijama koje je delegacija posjetila bio je i Torij, poznat po proizvodnji elektronskih pojačala i elektronskih akceleratora. Oprema koju proizvode vrlo je slična onoj koja se koristi u testiranju nuklearnog oružja.

Vakuumska tehnologija

Maslennikov, vlasnik kompanije BTKVP koja također proizvodi opremu za radijske i svemirske komunikacije, specijalist je za vakuumsku tehnologiju. Upravo je ta tehnologija izazvala pažnju američkog State Departmenta koji je u maju prošle godine sankcionirao kompaniju Ideal Vacuum povezanu sa SPND-om, zbog pokušaja nabavke opreme koja se može koristiti u istraživanjima nuklearnog oružja. Ideal Vacuum proizvodi vakuumske indukcijske peći koje se mogu koristiti za taljenje uranija visoke čistoće, ključnog materijala za proizvodnju nuklearnog oružja.

Interes delegacije nije se zaustavio na tehnologiji. Dokumenti pokazuju da su Iranci iskazali želju za nabavom radioaktivnih izotopa tricija, stroncija-90 i nikla-63, navodno u istraživačke svrhe. Tricij je posebno osjetljiv jer se smatra upozoravajućim znakom u proliferaciji nuklearnog oružja, budući da se koristi za pojačavanje snage nuklearnih bojevih glava. Iako ima civilnu primjenu u rasvjeti, medicini i istraživanju fuzije, njegova proizvodnja i izvoz strogo su kontrolirani.

Bivši čelnik NATO-ova centra za kontrolu naoružanja William Alberque kaže: "Svaki put kada neko traži tricij, ja odmah pomislim na oružje". Iako se ne zna jesu li Iranci uspjeli dobiti te izotope, sama činjenica da su ih tražili povezana je sa sumnjama zapadnih službi.

Rusija, koja je službeno protiv razvoja iranske atomske bombe, godinama je sarađivala s Iranom u civilnim nuklearnim projektima te s međunarodnim agencijama kako bi spriječila razvoj nuklearnog oružja. Ipak, stručnjaci tvrde da je rat u Ukrajini mogao utjecati na promjenu ruske politike prema Iranu te da Moskva sada spremnije dijeli nuklearna znanja kao dio geopolitičke igre.

Posebni izazov predstavlja Fakhrizadehov SPND. Unatoč višestrukim udarima izraelskih i američkih snaga, stručnjaci vjeruju da je sistem koji je izgradio teško potpuno uništiti jer se znanje prenosi na mlađe naučnike. Fereydoon Abbasi-Davani, nasljednik Fakhrizadeha i voditelj SPND-a, tvrdio je da "naša snaga leži u našim naučnicima", što predstavlja upozorenje da se iranski nuklearni program ne može lako zaustaviti.

Ova otkrića naglašavaju složenost globalne borbe protiv širenja nuklearnog oružja i izazove u praćenju tehničkih i naučnih transfera koji se često odvijaju prikriveno, ali s potencijalno velikim sigurnosnim posljedicama.