Glavni lik naše današnje priče je Banjalučanin Stanislav Galić, vojni zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske za vrijeme opsade Sarajeva. Njegovi nadređeni bili su načelnik štaba VRS-a, ratni zločinac general Ratko Mladić te vrhovni zapovjednik VRS-a, ratni zločinac Radovan Karadžić.

Galić je proglašen krivim 2003. godine za širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva te ubistva i zločine protiv čovječnosti. Prvo je osuđen na 20 godina zatvora, a nakon žalbe tužitelja pravomoćnom presudom 2006. osuđen je na kaznu doživotnog zatvora.

Žalbeno vijeće Haškog suda u konačnoj presudi ukazalo je na važne faktore iz kojih se vidi izuzetna brutalnost i okrutnost kaznenih djela koja je počinio Galić te je ustvrdilo da je kazna od samo 20 godina nepravedna jer podcjenjuje težinu Galićeva kažnjivog ponašanja.

SFOR ga je uhapsio 1999. te ga prebacio u Haag. Tada se izjasnio da nije kriv. Suđenje započinje 2001. a završava 2003.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) odbio je 2024. godine zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Stanislava Galića, bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) vojske RS, osuđenog na doživotni zatvor za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva.

Prema odluci predsjednice Mehanizma, sutkinje Graciele Gatti Santana, Galić je, između ostalog, zatražio prijevremeno puštanje na slobodu, na osnovu izvanrednog ponašanja u zatvoru te činjenice da njegovo puštanje ne bi povlačilo nikakve političke rizike.

Mehanizam podsjeća da se mogu razmatrati zahtjevi osoba osuđenih na doživotni zatvor za puštanje na prijevremenu slobodu, a da u Galićevom slučaju primjenjivi prag podobnosti je "više od 30 godina kazne".

"Odsluživši skoro 25 godina doživotnog zatvora, Galić nije dosegao primjenjivi prag, i stoga još uvijek ne ispunjava uslove za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu", navodi u odluci sutkinja Gatti Santana.

Galić je, prema odluci, u svom zahtjevu ukazao na poodmakle godine i loše zdravstveno stanje, posebno na "teški dijabetes", kao faktore koje treba uzeti u obzir u kontekstu odlučivanja.

Navodi i da Galić nije dostavio nikakvu dokumentaciju u prilog svojim tvrdnjama u vezi sa zdravstvenim stanjem, ili na drugi način pokazao da njegova trenutna starosna dob i zdravlje predstavljaju prepreku njegovom daljem pritvoru, ili predstavljaju uvjerljive ili izuzetne okolnosti koje mogu opravdati odobrenje prijevremenog puštanja na slobodu prije nego što se dosegne prag od dvije trećine.

Galić je 2006. osuđen na doživotnu kaznu zatvora za teroriziranje sarajevskih civila – snajperima i granatiranjem – među kojima i masakr na pijaci Markale 5. februara 1994. godine. U masakru na Markalama je 1994. godine ubijeno 68 Sarajlija, a ranjeno više od 140.

Prema haškim presudama u Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, konstatirano je da su snage SRK-a izvršile teroriziranje, napad na civile, ubistvo i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.

Iz dokaza se vidi da je SRK napadao civile, muškarce, žene, djecu i starije osobe i to posebno tokom civilnih aktivnosti, ili na mjestima na kojima se očekivalo da će se oni zateći, pri čemu je taj obrazac ponašanja bio sličan po cijelom Sarajevu. Galić je i prije dvije godine podnio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, što je Mehanizam odbio.

Galić trenutno izdržava kaznu u Njemačkoj. 

(SB)