U prostranstvima Tihog okeana, nedavno opaženi virus izaziva iznenađenje u svijetu mikroskopskih predatora. Navedeni virus, nazvan PelV-1, ima rep izuzetne dužine, koji koristi kako bi se pričvrstio na svijetleće bičaše (dinoflagelat plankton) i unio svoj genetski materijal.

Okeanografi s američkog Univerziteta Cornell, Andrian Gajigan i njegovi kolege, sugeriraju da taj dug rep također može pomoći PelV-1 da pronađe svoje domaćine vrste Pelagodinium (fotosintetski dinoflagelati), koji su rijetko prisutni u gornjim slojevima okeana. Dok se većina virusnih repova mjeri u nanometrima, rep PelV-1 doseže nevjerovatnih 2,3 mikrometra.

Taj rep je dulji nego bilo koji drugi rep kod virusa, premašujući 875 nanometarski rep najdužeg bakteriofaga, P74-26 koji inficira bakteriju Thermus thermophilus i još jednog divovskog virusa, Tupanvirusa (rep od 0,55 - 1,85 µm), pišu Gajigan i njegov tim u svom radu, objavljenom prije znanstvenih recenzija na repozitoriju bioRxiv.

Ipak, unatoč svojoj veličini, omjer repa i glave kod PelV-1 odgovara omjeru kod spomenutog bakteriofaga P74-26. Je li to slučajno ili neki temeljni mehanizam ograničava ovaj omjer bez obzira na takson (skupinu unutar klasificiranih organizama), nije poznato, navode autori istraživanja.

Dinoflagelati su vitalni za globalne ekosisteme, proizvode kisik i kruže hranjive tvari poput ugljika u okeanima. Međutim, kako virusi utječu na ekologiju dinoflagelata još je malo poznato, objašnjavaju autori studije. S obzirom na to da je izolirano vrlo malo virusa koji napadaju plankton, mnogi će se neobični oblici zasigurno još otkriti, piše Science Alert.