Moskva i Peking u utorak su postigli dogovor o dugo odgađanom projektu izgradnje plinovoda Snaga Sibira 2 za opskrbu Kine ruskim plinom.

Plinovod Snaga Sibira 2 (PoS2), koji dugo zagovara, kojem se nadao ruski čelnik Vladimir Putin - isporučivao bi do 50 milijardi kubnih metara plina godišnje iz ruskog Arktika u sjevernu Kinu preko Mongolije.

Ovaj sporazum označava geopolitičku prekretnicu, a signal koji šalje - Washingtonu i tržištima ukapljenog prirodnog plina (LNG) - već odjekuje daleko izvan pregovaračkog stola.

Čini se da je Putin pažljivo odvagnuo ponudu američkog predsjednika Donalda Trumpa o kojoj se pričalo tokom njihovog sastanka na Aljasci - ublažavanje sankcija, priznavanje Krima, zamrzavanje linije fronte - i odabrao dugoročno strateško povezivanje s Kinom u odnosu na taktičke dobitke sa Zapada.

Kina je, pak, odustala od svoje promišljene dvosmislenosti u vezi s tim plinovodom. Potpisivanjem PoS2 Peking je signalizirao svoju spremnost na eskalaciju sukoba sa SAD-om usred produbljivanja trgovinskog rata, piše u svojoj analizi za Financial Times Tatjana Mitrova, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Univerziteta Columbia.

Peking promijenio ploču

Otkad je pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu 2022. godine, Rusija se dodvoravala Kini kao glavnom kupcu svog plina. Peking je, pak, na to reagirao s oprezom, nastavljajući s kupovinom ruskog energenta, ali zamrzavajući izravna ulaganja i zajedničke projekte od 2022. nadalje.

Sporazum o PoS2 mogao bi preoblikovati prognoze potražnje, investicijske odluke i ugovorne strategije na globalnim tržištima plina. Očekivanja rastuće kineske potražnje temelj su današnjeg investicijskog ciklusa LNG-a.

Preusmjeravanje na ruski plin putem plinovoda - čak i postupno i uvjetno - potkopalo bi pretpostavke o živahnim, uskim tržištima u 2030-ima. Poruka izvoznicima LNG-a, posebno onima u SAD-u, koji Kinu vide kao tržište u rastu u 2030-ima, jasna je - Kini će trebati manje plina i pod boljim uvjetima.

Pravi pregovori o sporazumu o opskrbi plinom temeljit će se na četiri ključna parametra - cijeni, obavezama po principu "uzmi ili plati" (take-or-pay, ugovorna odredba kojom se kupac obavezuje kupiti minimalnu količinu robe ili usluga od dobavljača ili platiti kaznu za količinu koju ne kupi, op. a.), financiranju i vremenskom okviru. U sva četiri slučaja, navodi Mitrova, Peking je u jačoj poziciji.

Što se tiče cijene, Kina vjerovatno neće prihvatiti ništa blizu europskim ili tržišno utemeljenim azijskim referentnim vrijednostima. Umjesto toga, forsirat će cijenu negdje između ruskih domaćih cijena i formule vezane uz naftu koja se koristi u projektu Snaga Sibira 1, koji već jest najjeftiniji plin za plinovode u kineskom portfelju.

Voda na kineski mlin

To bi osiguralo jeftinu dugoročnu opskrbu za Kinu, a za ruskog energetskog diva Gazprom značilo minimalne marže. Također, Kini bi to pružilo pregovaračku moć, uz istovremeno jačanje njezine industrijske i energetske sigurnosti.

Dugoročni ugovori o plinu obično zahtijevaju od kupaca da plate minimalnu količinu bez obzira na to preuzimaju li isporuku ili ne. Labaviji uvjeti dali bi Pekingu maksimalnu fleksibilnost i rastući utjecaj na globalne izlazne, spot cijene plina i oblik ugovora. U kombinaciji s ekspanzijom kineskih trgovačkih kuća i fleksibilnošću na strani potražnje, ovo bi pozicioniralo Peking kao ključnog igrača na globalnom tržištu plina - sposobnog oblikovati cijene, arbitražne tokove i investicijske cikluse.

Ruske plinovode obično je isključivo financirao Gazprom, no PoS2 od 14 milijardi dolara mogao bi to promijeniti. Izvršni direktor Gazproma Aleksej Miler nedavno je spomenuo "raspravu o mehanizmima financiranja". Kinesko davanje zajmova ili kapitala moglo bi promijeniti ekonomski aspekt projekta, ublažavajući financijski pritisak Gazproma i čineći plinovod održivijim.

To bi također značilo prekretnicu u bilateralnim ekonomskim vezama. Od 2022. godine kineske firme uglavnom su se suzdržavale od ulaganja u ruski energetski sektor, a kineski financijski udio u PoS2 ponovno bi otvorio ta vrata.

Nova pravila igre

Kineski utjecaj najvidljiviji je u pogledu vremenskog okvira projekta. Sporazum o opskrbi može se odgoditi na neodređeno vrijeme - PoS2 daje Kini pravo, ali ne i obavezu, da u budućnosti koristi ruski plin s popustom. Rusija je, nasuprot tome, već javno objavila svoje usklađivanje, bez garancija komercijalnih prinosa.

Ova asimetrija, ističe autorica, odražava širu dinamiku moći. Rusija nastoji demonstrirati otpornost i ponovno usmjeriti svoj izvoz plina prema istoku. Za Kinu je, pak, plinovod oblik zaštite, opcija koju može iskoristiti kad joj odgovara.

Strateške implikacije protežu se daleko izvan Kine i Rusije. Za SAD i industriju LNG-a utjecaj će biti neposredan. Iako plin iz PoS2 neće teći do 2030-ih, on već sada mijenja očekivanja.

Kupci, razvojni programeri projekata i banke pomno prate što se događa - ako će se Kina u idućem desetljeću više oslanjati na ruski plin iz plinovoda, to će preoblikovati matematiku portfelja LNG-a danas. Preusmjeravanje prema Rusiji - s fleksibilnim količinama i nižim cijenama - moglo bi poremetiti neke projekte prije nego što stignu do faze konačne investicijske odluke.

Dugotrajna prekomjerna ponuda LNG-a mogla bi sniziti cijene u idućem desetljeću i odgoditi izgradnju novih kapaciteta. U međuvremenu, nova uloga Kine kao nepredvidivog aktera daje zemlji neviđeni tržišni utjecaj i signalizira nova pravila igre u energetskom trokutu Kina - Rusija - SAD, zaključuje Tatjana Mitrova za Financial Times.