Etničke granice, politička manipulacija i strani utjecaji drže Bosnu i Hercegovinu zarobljenom u stalnoj krizi, uprkos zajedničkoj kulturi i potrebama stanovništva, piše austrijski portal Kosmo.

Kako navodi ovaj medij, duboki problem Bosne i Hercegovine ne leži samo u podjelama među njene tri etničke grupe, nego prije svega u činjenici da zemlji nedostaje istinska samouprava.

"Ogroman utjecaj koji Hrvatska i Srbija, kao samoproglašene 'matične države' dvaju naroda, imaju na unutrašnja pitanja, potkopava svaku šansu za samostalan razvoj. Institucionalizirana etnička podjela – od entiteta pa do tročlanog Predsjedništva – stvara sistem u kojem je konstruktivna politika gotovo nemoguća", navodi se.

Kriza se dramatično produbila od marta 2025., kada su vlasti bh. entiteta Republika Srpska (RS) donijele zakone kojima zabranjuju državne pravosudne i policijske organe na svojoj teritoriji i osnivaju vlastite institucije. Ovi separatistički potezi masovno podrivaju suverenitet i ustavni okvir države.

"Ako svaka etnička grupa slijedi isključivo vlastite interese, funkcionalna država ne može nastati", navodi se, te se ističe da ono što se u Bosni i Hercegovini praktikuje "nipošto ne odgovara savremenim demokratskim standardima, nego potiče politiku koja se zasniva na naglašavanju razlika, kultiviranju nezadovoljstva i sistematskoj diskriminaciji".

Krug manipulacije

S vremenskim odmakom od petnaestak godina i zrelijim razumijevanjem političkih odnosa, situacija izgleda još paradoksalnije. Iako svi građani Bosne i Hercegovine u suštini dijele ista osnovna životna nastojanja – ekonomski boljitak i sigurnost – nedostaje spremnosti za saradnju.

Navodi se da prosječan stanovnik, bez obzira na svoju vjersku pripadnost, ostaje zarobljen u krugu nacionalističkih narativa, historijskih mitova i egzistencijalnih strahova.

"Ovi faktori čine stanovništvo naročito ranjivim na političku manipulaciju i nacionalističku propagandu, koju elite ciljano koriste. Hrvatska i Srbija dodatno pojačavaju ovu dinamiku podržavajući nacionalističke elite i separatističke težnje, čime produbljuju podjele u zemlji i blokiraju kako provedbu Dejtonskog sporazuma, tako i približavanje Evropskoj uniji".

Zajednički identitet

Na kraju teksta je zaključak da je, četvrt stoljeća nakon završetka rata, "krajnje vrijeme za društveno buđenje i odlučan otpor ovoj podjeli".

"Najneposrednija veza uvijek je s vlastitim komšijom – bilo da se zove Josip, Ahmed ili Dragan. Nijedna druga skupina ne dijeli toliko jezičkih i kulturnih sličnosti, nijedna nije toliko povezana sličnim mentalitetom i životnim iskustvom kao ljudi koji zajedno žive u Bosni i Hercegovini i ovu zemlju zovu svojom domovinom".