Inicijativa da nadaleko poznata Koštana bolnica postane memorijalni centar Stoca naišla je na neočekivani publicitet. 

Mjesto gdje su se, prije agresije, uspješno liječili neki od najtežih bolesnika ne samo sa prostora cijele bivše Jugoslavije i institucija koja je bila ponos nekadašnje države, pretvoreno je u stratište i mjesto patnje. Prvenstveno Stočana. 

Prvo su stradali lokalni Srbi, a potom je ona bila kazamat za Bošnjake, ali i Hrvate koji nisu prihvatali "arijevstvo" kreatora "Herceg Bosne".

Sada je ovaj objekat ruševina, ali i predmet zakulisnih igara lokalnog HDZ-a, koji je svim silama nastoji oteti od države Bosne i Hercegovine koja je njen vlasnik, piše Politički.ba.

Nermin Bise, poznati novinar i kolumnista, te građanski aktivista, ali i književnik Stoca, jedan je od inicijatora ideje da se Koštana pretvori u Memorijalni centar. 

Bise je bio i maloljetni dobrovoljac Armije RBiH. Ranjavan je u sukobima sa HVO-om. 

Koautor je, s Azizom Tafrom, knjige "Stolac prešućeni zločin". 

Dopisnik je, saradnik i kolumnista brojnih bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. 

Godine 2011. predstavljao je Bosnu i Hercegovinu na Velikoj međunarodnoj konferenciji o istraživačkom novinarstvu u Kijevu, među 500 novinara iz cijelog svijeta.

Ko je i zašto inicirao pretvaranje Koštane bolnice u memorijalni centar?

- Ideja se rodila na jednom druženju sa mostarskim patriotama. Pokrenuta je iz dubokog uvjerenja da Stolac i šira Hercegovina trebaju mjesto koje će čuvati istinu i kulturu sjećanja. 

Iza ove inicijative stoje građanski aktivisti iz platforme Stolac glasno koja je nastala kao podsekcija Udruženja Bedem. 

Riječ o pojedincima, aktivistički punim energije, znanja i entuzijazma koji su krenuli identificirati nadležnosti, aktivnosti i adrese na kojima se brojna otvorena i nerazjašnjena pitanja trebaju staviti na stol. I to na one stolove gdje se u okviru institucija i slova zakona odluke trebaju donositi. 

S kojim ciljem?

- Cilj je izgradnja kulture sjećanja koja vodi nastavku života u miru i normalnim odnosima. To se može postići jedino suočavanjem sa istinom o svim događanjima. Zbog toga Koštana bolnica u Stocu kao Memorijalni centar Stolac bi bila najadekvatnija ustanova iz koje bi krenulo pružanje trase ka pomirenju, uspostavljanju poljuljanog i narušenog povjerenja. 

Ispočetka neka to bude čisto lokalna stolačka priča, a u dogledno vrijeme zašto ne i regionalna priča koja bi obuhvatala i susjedne općine i gradove: Čapljinu, Berkoviće, Bileću, Ljubinje, Ravno, Trebinje. Mišljenja sam kako je baš Stolac i baš Koštana bolnica idealno mjesto za memorijalizaciju. 

Projekat koji može i mora ujediniti ljude u Stocu. 

Kako to kanite ostvariti?

- Nemam nikakvu sumnju da će cijela društvena zajednica, uz podršku novih vlasti, stati iza ovako monumentalne inicijative. To je projekat koji može i mora ujediniti ljude u Stocu. 

Znate, taj narativ povratnici u Stolac konkretno malo postaje više i deplasiran. 

Da budem i još konkretniji, ako smo par godina od okončanja dvostruke agresije i mogli govoriti o povratnicima, a Stolac jeste sinonim za povratak Bošnjaka na svoj toprak, danas, 30 godina poslije kada govorimo o Bošnjacima moramo u narativu uraditi destinkciju od tog termina povratnici. 

Mi smo domicilni, kao što su domicilni i stolački Hrvati i Srbi, te ostali. 

I imate drugu kategoriju, a to su doseljenici, odnosno ljudi u stolačkom slučaju Hrvati centralne BiH koji su "postali" Stočani 1993.godine. 

Dakle, kada tu nije više bilo Bošnjaka i Srba, odnosno kada ih je, i jednih i drugih bilo na nivou statističke greške - 20-25 ljudi. 

Danas imamo faktički takve okolnosti da je demografska slika Stoca, ispostavlja se, zbog izbornog inženjeringa, znatno promijenjena i htio to neko prihvatiti ili ne, to je realnost. U tom smislu velim da bi se ovom pričom napravili pionirski koraci ka uspostavljanju pomirenja i povjerenja u punom značenju i formi.

Cjelokupan razgovor možete pročitati na ovom linku