O lažnim imamima, jeftinim misijama i skupoj sramoti našeg vremena.

Došao je i on. Kao što svaka tragedija ima svog statistu, tako i svaka sramota ima svog ahmaka.

Imran Husein – negator genocida u Srebrenici, samozvani (ne)islamski učenjak i geopolitički turist – pojavio se u Potočarima.

Kažu, "u ime istine". A istina je da čovjek koji ne priznaje činjenice ne dolazi da govori – on dolazi da briše.

Jer kad negator genocida stane pred mezarje, to nije posjeta. To je zadatak.

To je pokušaj da se istina pretvori u "stav", a zločin u "diskusiju".

Teološki influenser s ruskim titlovima

Ko je, zapravo, Imran Husein? Čovjek koji se lažno predstavlja kao "imam" i "glas islama", a u stvarnosti je – hodajući propagandni projekt. Njegova vjera nije duhovnost nego dekor.

Njegov islam nije put prema Bogu, nego skraćeni put prema Moskvi.

Danas, u doba društvenih mreža, svako može biti "autoritet". Imran je to shvatio na vrijeme, piše bivši reis Mustafa Cerić za Preporod.info.

Prodaje "islamsku eshatologiju" kao reality show, a na sceni svijeta tumači proročanstva o "Velikoj Rusiji" kao da su sure.

Njegov tespih nije alat molitve – to je rekvizit.

Nema tu imama. Ima samo marketing i politički interes. Jer on ne govori u ime islama, nego u ime svojih sponzora.

Njegov "džihad" je protiv istine, njegova "dova" je laž.

Kada čast postane valuta

Nije problem u njemu. On je samo simptom. Simptom vremena u kojem je istina postala dosadna, a laž – unosna.

U kojem se genocid negira pod plaštom "alternativnog mišljenja", a svaka čast koja se ne može unovčiti, proglašava se naivnošću.

Imran Husein laže jer zna da za to postoji tržište. Negira genocid jer zna da će za to dobiti prostor.

Govori "u ime muslimana", ali ne iz poštovanja, već iz koristi.

Jer svaka kamera u Beogradu i svaki poziv iz Moskve zna dobro: uvijek će se naći neko spreman da proda istinu za osjećaj važnosti.

Potočari ne trebaju njihove riječi

Kad takav čovjek dođe u Potočare, to nije dijalog. To je invazija nad sjećanjem.

On ne dolazi da uči dovu, nego da uči lekciju o relativizaciji. Da napravi moralnu ravnotežu između noža i vrata, između dželata i djeteta.

Ali Potočari ne trebaju njegove riječi. Jer istina tamo ne traži glasnogovornika.

Istina tamo već ima 8.372 svjedoka. I svaki od njih šuti glasnije nego što Imran Husein ikada može govoriti.

Šutnja jača od laži

Zato, neka dođe. Neka govori. Neka negira, opravdava, prevrće. Sve je to već viđeno.

Samo neka zna – kad prođe kroz Potočare, istina ga ne sluša. Ona ga gleda.

I u tom pogledu svaka njegova riječ umire prije nego što padne na zemlju.

Jer ima mjesta gdje ni laž ne može opstati. Potočari su jedno od njih.