Paul Warfield Tibbets bio je američki vojni pilot i brigadni general, najpoznatiji kao zapovjednik bombardera Enola Gay koji je 6. kolovoza 1945. bacio atomsku bombu na Hirošimu. Njegovo ime zauvijek je ostalo povezano s jednim od najkontroverznijih trenutaka u povijesti čovječanstva.

Rođen 1915. u Illinoisu, Tibbets je već kao tinejdžer pokazivao zanimanje za letenje. Tijekom Drugog svjetskog rata istaknuo se kao iznimno sposoban pilot bombardera. Godine 1944. dobio je zadatak koji će ga obilježiti – izabrati i pripremiti posadu za misiju bacanja nove, razorne bombe razvijene u okviru Projekta Manhattan.

Kobna misija

Tibbets je osobno odabrao bombarder Boeing B-29 i dao mu ime po svojoj majci, Enola Gay. U zoru 6. kolovoza 1945., Tibbets i njegova posada poletjeli su s pacifičkog otoka Tinian. U 8:15 sati po lokalnom vremenu, iznad Hirošime je ispustio bombu nazvanu Little Boy. U eksploziji je poginulo više od 70 tisuća ljudi, a tisuće su umrle kasnije od posljedica radijacije.

Iako je Tibbets tvrdio da je samo izvršavao vojnu dužnost i da je time "spasio više života nego što ih je uništio", čin mu je donio doživotnu stigmu i moralnu dilemu koja ga je pratila do kraja. Nakon rata ostao je u zrakoplovstvu, dosegnuvši čin brigadnog generala.

Život nakon rata

Nikada se nije javno pokajao, iako je priznavao da je bio svjestan užasa koji je bomba izazvala. Tibbets je često govorio da se nada kako će njegova odluka spriječiti buduće ratove te da je njegov zadatak bio završiti sukob što prije.

Umro je 1. studenoga 2007. u dobi od 92 godine u Columbusu, Ohio. No ono što je posebno obilježilo njegov kraj života jest činjenica da nije želio ni sprovod ni grob. Svoje je tijelo dao kremirati, a pepeo raspršiti iznad Engleskog kanala. Bojao se, rekao je, da bi mu grob postao mjesto prosvjeda ili vandalizma – simbol nečega što je želio da ostane u prošlosti.

Nije htio da njegovo ime postane predmet političkih sukoba ili moralnih osuda. Tako je čovjek koji je promijenio tijek povijesti odlučio otići u tišini – bez spomenika, bez ceremonije i bez traga. Njegov čin i dalje izaziva duboke rasprave o cijeni pobjede i moralnosti rata, a sama činjenica da nije želio ni grob pokazuje da, unatoč vanjskoj smirenosti, Tibbets nikada nije mogao potpuno pobjeći od težine svoje odluke.