Transfuzija krvi jedna je od najvećih prekretnica moderne medicine. U teškim nesrećama, prilikom velikih operacija ili hitnih zdravstvenih stanja donirana krv može biti presudna. No za ljude s rijetkim krvnim grupama problem je jednostavan -kompatibilnih donora gotovo da i nema. Kod onih s krvnom grupom Rh nula taj je problem ekstreman: ako im zatreba transfuzija, šanse da dođu do nje iznimno su male, pa im se savjetuje da unaprijed zamrznu krv, piše BBC.

Unatoč rijetkosti, Rh nula krv iznimno je vrijedna. Zbog svoje kompatibilnosti u Rh sustavu, u medicini je ponekad nazivaju "zlatnom krvlju", a mogla bi otvoriti put i prema univerzalnim transfuzijama na kojima znanstvenici intenzivno rade.

Zašto je Rh nula toliko posebna

Krvne se skupine definiraju antigenima - proteinima i šećerima na površini crvenih krvnih stanica koje imunološki sustav može prepoznati. Ako osoba primi krv s antigenima koji se razlikuju od njezinih, tijelo reagira stvaranjem protutijela koja mogu izazvati opasniju transfuzijsku reakciju.

Najvažniji sustavi pritom su ABO i rezus (Rh), ali postoji čak 47 krvnih grupa i 366 poznatih antigena (podaci iz listopada 2024.). Čak i O negativna krv, često nazivana 'univerzalnim' donatorskim tipom, može izazvati reakciju ako primatelj reagira na neki od brojnih drugih antigena.

Rh sustav posebno je složen jer sadrži više od 50 antigena. Ljudi koje nazivamo Rh negativnima zapravo nemaju samo Rh(D) antigen jer su ostali Rh proteini i dalje prisutni. Upravo zato je teško naći kompatibilne donore, osobito kod etničkih skupina koje su slabije zastupljene u sustavima dobrovoljnog darivanja.

Ljudi s krvnom grupom Rh nula nemaju nijedan Rh antigen. To znači da oni sami ne mogu primiti nijednu drugu krv, ali njihova je kompatibilna s gotovo svim Rh varijantama. O tip Rh nula tako bi bio idealan u hitnim situacijama, kada se krvna grupa pacijenta ne zna jer rizik od alergijske reakcije postaje minimalan, zbog čega ga laboratoriji širom svijeta pokušavaju replicirati.

Kako nastaje Rh nula

Nedavna istraživanja pokazuju da krvna grupa Rh nula nastaje zbog mutacija u genu za RHAG, protein ključan za formiranje Rh antigena. Mutacije mijenjaju oblik proteina i ometaju stvaranje cijelog Rh sustava na površini stanice.

U studiji iz 2018. godine tim britanskog biologa Asha Toyea uspio je u laboratoriju proizvesti Rh nula krv. Koristili su Crispr-Cas9 kako bi uklonili gene za pet najproblematičnijih krvnih grupa – ABO, Rh, kao i Kell, Duffy i GPB. Time su stvorili stanice koje su kompatibilne s gotovo svim uobičajenim krvnim grupama, čak i s vrlo rijetkima, poput Rh nula i fenotipa Bombay (prisutan kod jedne osobe na četiri miliona).

No genetsko uređivanje strogo je regulirano i kontroverzno pa će trebati godine prije nego što bi se takve stanice mogle koristiti u medicini.

Laboratorije se utrkuju

Kako bi se povećala dostupnost rijetkih krvnih grupa, Toye je osnovao tvrtku Scarlet Therapeutics. Cilj im je prikupljati krv ljudi s rijetkim tipovima i iz nje razvijati linije matičnih stanica koje bi se u laboratoriju mogle beskonačno umnažati u crvene stanice. Takva krv mogla bi se zamrznuti i koristiti u hitnim slučajevima.

I drugi istraživački timovi bilježe napredak: u SAD-u tim imunologa Gregoryja Denommea koristio je iPSC matične stanice i Crispr kako bi generirao prilagođene rijetke krvne tipove, uključujući Rh nula, u Kanadi su znanstvenici iz A pozitivne krvi uklonili gene za A i Rh antigene i stvorili O Rh nula stanice, a u Španjolskoj su matične stanice Rh nula donora pretvorene iz krvne grupe A u O, čineći ih univerzalnijima.

Unatoč impresivnim pomacima, stvaranje zrelih crvenih krvnih stanica u laboratoriju i dalje je velik izazov. U tijelu se one razvijaju u koštanoj srži, uz niz signalnih procesa koje je teško replicirati u umjetnim uvjetima. Neke genetski modificirane stanice imaju krhke membrane, a druge se ne umnažaju učinkovito.

Toye trenutačno vodi RESTORE, prvi klinički pokus u svijetu koji testira sigurnost transfuzije umjetno uzgojenih crvenih krvnih stanica zdravim dobrovoljcima. Krv korištena u pokusu nije bila genetski uređivana, ali je do faze ispitivanja trebalo deset godina istraživanja.

Iako će dobrovoljni davatelji ostati nezamjenjivi još dug niz godina, znanstvenici vjeruju da bi laboratorijski uzgojena krv mogla postati ključna za pacijente s ekstremno rijetkim krvnim grupama.  

(Tportal)