Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Hrvatske navijače, naravno, nisu slučajno napali baš na teritoriji Cetinja.

Tim napadom javnosti u Hrvatskoj šalje se poruka: Cetinje nije ono što vi mislite – nije to nikakva oaza međuetničke tolerancije nego prostor u kojem ćemo mi slobodno, jer sve je to naše, mrziti i tući one koje mrzimo. Nema razlike između Podgorice i Cetinja: tamo tučemo Turke, ovdje tučemo Hrvate.

Cetinju je, pak, napadom poručeno: ovo vam je za „Oprosti nam Dubrovniče“; ovo vam je za Belveder; ovo vam je zato „što su vam Hrvati miliji od nas“…

Govorimo o još jednoj u nizu uspješnih BIA-inih operacija. Frekfencija i nasilni intenzitet tih operacija se povećava – kulminiraće ako ulazak Crne Gore u EU postane izvjestan i bude ga se moralo spriječiti akcijama koje nisu čisto političke nego podrazumijevaju komponentu terora, koji je već, adekvatno doziran, prisutan na crnogorskim ulicama.

Za sve one koji znaju da ovom zemljom vlada BIA a ponašaju se kao da je to bizarna tvrdnja – primite izraze mog najdubljeg gađenja.

Oni, pak, koji doista ne razumiju što se ovdje dešava, živa su negacija kartezijanskog aksioma „Mislim, dakle postojim“ – oni ne misle, ali postoje. Ti su ljudi presudni za sprovedbu aparthejda koji se pred očima ambasada Kvinte odvija u Crnoj Gori, kao i za uspostavu nove kategorije stanovništva – „poštenih Crnogoraca“.

Nekada je titula „poštenih“ bila rezervisana za ondašnje Muslimane i Albance. Ako si pio i jeo svinjetinu bio si pošteni Musliman. Ako si sarađivao sa beogradskim vlastima, bio si „pošteni Albanaca“ – najslavniji od njih bio je Sejdo Bajramović. Ako nisi crnogorski Sejdo Bajramović, set tvojih političkih i drugih prava je radikalno redukovan, a dalja redukcija je u toku – ti ne možeš na vlast, formalno imaš pravo glasa ali patije za koje glasaš ne mogu biti vlast u državi jer bi to bila „izdaja 30. avgusta“, odnosno klerikalne kontarevolucije koja se tada desila; ne možeš se zaposliti u vojsci i policiji, ne možeš govoriti na Javnom servisu.

Tvoje knjige, čak, neće prodavati u knjižarama niti ćeš te knjige predstavljati u bilo kojoj od državnih institucija kulture. Ono što prosječni crnogorski Sejdo Bajramović ne razumije je to da će svako od njih završiti kao ulcinjski Sejdo – kada više ne budeš potreban, bićeš bačen u smeće. Što ne znači da, po potrebi, baš kao Dritan, nećeš biti recikliran. Nećete zamjeriti što ontologija otpada i pitanje „ima li života poslije deponije“ neće biti predmet mog daljeg interesovanja.

Rukopis je isti a crna ravna linija, nalik na flatline koja na aparatu što prati vitalne funkcije označava smrt, u ovom slučaju države – uočljiva je sa Mjeseca.

Sjećate li se „naše djece“ koja je prekinula projekciju albansko-crnogorskog filma na Zabjelu? Je li objavljen identitet huligana, jesu li oni privedeni i kažnjeni? Nisu, hvala na pažnji.

Znamo li ko je sve palio turske radnje i vikao „Smrt Turcima“? Jesu li ti ljudi kažnjeni? Nisu, hvala na pažnji.

Sjećate li se snimka, navodno načinjenog u Podgorici, na kojem u nekoj prodavnici neko zlostavlja i javno ponižava dva stranca? Je li snimak autentičan? Ako jeste, zašto taj čovjek, čiji identitet dakako ne znamo, nije kažnjen?

Nezahvalno je reći hoće li nepoznati i nekažnjeni ostati i akteri najnovije BIA-ine hibridnoratne predstave. U jednu ruku, to je vrlo vjerovatno i proizilazi iz navedenih primjera. Sa druge strane, ovoga puta stvar je politički osjetljivija, pa bi, uz adekvatan pritisak sa „uticajnih adresa“, neko mogao završiti kao žrtveno jagnje – dakako, bez razotkrivanja strukture koja stoji iza čitave akcije.

U ovom trenutku, sve što možemo je da se nadamo da večeras u Podgorici neće biti nasilja nad Hrvatima. To, međutim, ne zavisi od nas. Odluka o tome već je donesena. Ali nije donesena ni u Podgorici ni na Cetinju.

Kao što je Crna Gora odabrana za mjesto odmazde zbog vojne saradnje Erdogana sa Kosovom, sada se ovdje vrši odmazda za nedavne bijedne, besramne napade sa lanca puštenih fašista na ono malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj.

Tako je to kada vlastitim izborom prestaneš biti subjekt i budeš sveden na mizerni objekt vlastite istorije.