Velikan jugoslovenskog glumišta, Ljubiša Samardžić, ostao je upamćen kao jedan od najomiljenijih i najsnažnijih glumačkih autoriteta s prostora bivše Jugoslavije. Publika ga i danas najradije povezuje s nezaboravnim likom Zisa u kultnom filmu Valter brani Sarajevo te Boškom iz popularne serije Policajac s Petlovog brda.

Koliko je Samardžić bio predan glumi i koliko mu je bilo važno da na ekranu sve izgleda uvjerljivo, najbolje svjedoče sjećanja njegovih kolega. Među njima je i iskrena ispovijest glumice Danice Maksimović, koja je jednom prilikom govorila o jednoj od najtežih scena u svojoj karijeri, snimanoj u filmu Noć u kući moje majke.

U intervjuu se prisjetila da je legendarni Smoki, vođen željom da scena izgleda potpuno realistički, tokom snimanja fizički nasrtao na nju, uvjeren da jedino tako može postići potpunu uvjerljivost.

"Tukao me toliko snažno da mi je povrijedio oko tokom snimanja filma Noć u kući moje majke. Uloga je bila iznimno teška, a u sceni silovanja toliko sam bila izložena emocijama i stresu da sam zaista povraćala", ispričala je glumica.

Foto: G.Sebelic/ CROPIX

"Živio je za film i pozorište"

Dodala je i da je to iskustvo, iako traumatično, ostalo duboko urezano u njezin profesionalni život kao podsjetnik na to koliko je filmska umjetnost ponekad brutalno zahtjevna. Samardžić, poznat po tome da je u svaki projekt ulazio potpuno predano, nikada nije skrivao koliko mu je važno da scena "diše stvarnošću".

Uprkos svemu, Danica ističe da je Smokijev pristup bio odraz generacije glumaca koja je živjela za film i pozorište, onih koji su vjerovali da se istina umjetnosti postiže samo potpunim uranjanjem u lik – pa i na vlastitu štetu. Upravo takva strast i predanost učinili su Ljubišu Samardžića legendom kakva se više gotovo i ne rađa.