"Dejton je bio velika prevara! Treba već jednom i to reći povodom 30. godišnjice potpisivanja u Parizu." Kako drugačije objasniti da sporazum potpišu tri lokalne ratujuće strane i garantuju velesile, a već godinu kasnije započne njegovo sistematsko rušenje, piše velikosrpski ideolog Nenad Kecmanović u novoj kolumni za beogradsku Politiku.

Richard Holbrooke, koji je bio glavni menadžer tog projekta, najprije je plagirao Lisabonski evropski mirovni plan Joséa Cutileira, da bi ga proglasio Dejtonskim, odnosno američkim. Onda je rušenje istog obrazložio glupošću da je Dejton donio mir, ali ne i rješenje za Bosnu i Hercegovinu, iako je i logički i politički moglo biti samo obratno. Rat je stao kada je nađeno rješenje. Ali glavni menadžer prevare objasnio je: "Cilj našeg angažovanja u Bosni bio je da NATO ostane u Evropi!" Šta to znači? – Poslije pada Berlinskog zida Evropljani su računali da, pošto više nema crvene opasnosti od Sovjeta, neće im više biti potreban ni američki kišobran. Spolja indukovani raspad SFRJ i građanski rat u Bosni i Hercegovini poslužili su im kao alibi za ostanak.

Preko Zimmermana su potpalili rat, a tokom rata preko Izetbegovića opstruisali sve evropske mirovne pokušaje. "Poslali su me da mirim u Bosni, a onda meni iza leđa...", izjavio je veteran američke diplomatije Cyrus Vance. SAD su tako dokazale da je meka moć EU nemoćna i da bez njihove tvrde moći neće biti zaustavljen građanski rat. Nakon bombardovanja srpskih položaja i softvera za prodor hrvatsko-bošnjačkih trupa u Bosansku krajinu, Kontakt-grupa je u Ženevi utvrdila ustavne principe (minimalna centralna vlast – maksimalne autonomije) i teritorijalno-etničku podjelu (51:49 odsto). U Daytonu su dogovarani samo detalji, pošto su prethodno oružano naštimane granice entiteta u skladu s odgovarajućim procentima.

Srbi su bili hendikepirani izuzećem lidera Karadžića, RS nije dobila izlaz na Jadran, naknadnom arbitražom presječen je kontinuitet teritorije kod Brčkog, a Miloševiću su Sarajlije zamjerile što je ustupio prijestonicu, iako je inicijalno bilo predviđeno da bude multi-kulti. On je, međutim, time i zapečatio podjelu Bosne i Hercegovine, tako da je rješenje kao cjelina bilo prihvatljivo. Hrvatima je sudbina bila riješena već Washingtonskim sporazumom, kojim su nasjeli na obećanje konfederacija Federacije Bosne i Hercegovine s Hrvatskom i odrekli se Herceg-Bosne, pa se Tuđman ranije vratio kući.

Bošnjake je Dayton spasao od kapitulacije, ali ih je, uprkos diplomatskoj i medijskoj podršci, ostavio na pola od polovine Bosne i Hercegovine u krajnje decentralizovanom sistemu u kojem populaciona većina nema politički značaj. Navodno, potpisao je uz diskretno obećanje Holbrookea da će SAD kasnije poraditi na marginalizaciji RS. I nije ga, bar je tako izgledalo, prevario, jer već drugi po redu visoki predstavnik Westendorp, koji je već nakon godinu dana zamijenio Bilta, dobio diktatorska Bonska ovlaštenja. Tako je započela progresivna destrukcija Dejtonskog sporazuma, koju su uključivanjem uslužnog Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, korak po korak, sprovodili svi naredni visoki predstavnici, zaključno sa samozvanim V. P.

Christian Schmidt je smjenom najviše vlasti i otimanjem javnog vlasništva namjerio da RS praktično ukine. "Taj se nije osvrtao ni na Ustav, ni na zakone, ni na sistem, ni na šta. Kako je došao, tako se i ponašao."

Dolaskom Trumpa, okončano je, čini se, vječno vraćanje SAD "nezavršenim poslovima u Bosni". Neće da se miješa u unutrašnje stvari drugih zemalja, pa ni u Bosnu i Hercegovinu, ali to ne znači da ju je ostavio kao slobodno lovište za miješanje drugih, kako su to shvatili u Njemačkoj i Turskoj. Naprotiv, sarađivaće ravnopravno sa svim stranama voljnim da sarađuju, a ne kao Schmidt, koji je umjesto rješenja postao glavni problem. Da i s Dodikom može da sarađuje, Trump je pokazao uzajamnim ustupcima: povlačenje sa funkcije za skidanje sankcija rukovodstvu RS.

Ova politička trgovina obavljena je brzo i efikasno zahvaljujući tome što je sve ostalo u tajnosti do same realizacije, pa je do danas ostalo tajnovito šta je ko kome još obećao i u kojem roku. Efekat koji je ovaj aranžman izazvao može se mjeriti pauzom u reagovanju najpogođenijih Nijemaca i Bošnjaka. No, pošto je na SB UN, u odsustvu Schmidta i ambasadora Njemačke, koja nije članica, prećutno odsvirano Schmidtu, prvi se oglasio samozvani V. P., i to novom glupošću. "Ja sam Nijemac i može me smijeniti samo Njemačka", rekao je i time priznao da nema mandat UN i da je zaista samo njemački turista na sarajevskoj Baščaršiji – upravo ono za šta ga je Dodik od početka optuživao.

Kada su se u muslimanskom Sarajevu pribrali, TV mikrofoni su se usijali od lobista u SAD koji pišu pisma Trumpu da je Dodik i bez državne funkcije opasnost po mir u svijetu, dok Janjić i Puljić imaju "povjerljive informacije od Bijele kuće" da će sve biti okej, a raja guta "ko džaba halve". Dosjetili su se i da kod Amera pali pravosuđe, pa su sudske pisarnice zakrčene optužbama protiv Dodikovog govora mržnje u tekućoj kampanji. Optužuju ga što je u Srpskom Sarajevu sa bine rekao "Niko tako krupno ko Turčin ne laže", jer ne znaju da je to Njegoševo. A i ne odnosi se na njih, jer valjda nisu Turci nego poturice. A kad je Bakir govorio o Srbima da su "genocidaši i loši ljudi", onda to, biće, nije bio govor mržnje.

Željka Cvijanović rekla je na TV Hayat da su joj bliže SAD i EU nego Rusija i Kina, te oduševila Sarajlije, a samo je konstatovala banalnu činjenicu da su vesternizacija i amerikanizacija kulture svakodnevnog života opšte mjesto. Urbane elite i u Rusiji i u Kini odjevene su u zapadne brendove, a ne nose rubaške i Maove plave kombinezone. Jedu brzu hranu, a ne boršč i rižu. Shanghai i Peter zbijenim neboderima liče na Manhattan.

U američke medije poturili su priču: Srbi su tokom rata s brda oko opkoljenog Sarajeva organizovali safari za bogate strance u muslimanskom u rezervatu.

Pandan joj je ona sa srpske ratne strane da su Zelene beretke u zoo-vrtu u Pionirskoj dolini zbog nestašice mesa, srpsku novorođenčad bacale u lavlje kaveze. Postoji i treća, da su se snajperisti UNPROFOR-a zabavljali ruskim ruletom s Cigančićima na liniji fronta na Vrbanja mostu. Romski mališani za nagradu 100 dolara pretrčavali su most tamo-amo u cik-cak trci, a ovi ih za opkladu gađali.

Šta je ostalo od Daytona raščerupanog s 80 izmjena? Neke od izvornih odredaba trajale su samo godinu dana, a neke od prvih izmijenjenih traju čitavih 25 ili više godina. Umjesto da se naviknu na originalni Dayton, ljudi su se navikli na reviziju, i sada je to teško mijenjati. Od Daytona plus i Daytona minus Schmidt je doveo do nule od Daytona. Trump nema namjeru da rehabilituje Clintonov "najveći diplomatski uspjeh SAD poslije Drugog svjetskog rata" i hoće dijalog o Bosni u Bosni, a Dodik ga prema posljednjim izjavama slijedi, ili, obrnuto, ovaj njega, jer je lider RS, zajedno s Čovićem, odavno to predložio Bošnjacima.

Potpisnici u ime tri strane Milošević, Izetbegović i Tuđman nisu živi. A garanti? Ko još od današnje mladeži prepoznaje likove Clintona, Kohla, Chiraca, Majora, Černomirdina iznad Slobe, Alije i Franje na već izblijedjelim fotografijama sa svečanog potpisivanja Daytona u Parizu. Jedni su počivši, drugi se i ne sjećaju da su garantovali, treće su već zaboravili.

Umjesto njih u Bosni i Hercegovini sjedi Herr Schmidt, koji se ne opterećuje Daytonom.

Umjesto da ga povuče ili bar ućutka kako ne bi više blamirao nacionalnu i međunarodnu diplomatiju, domovina je odlučila da stane iza njega. Industrijski vodeća zemlja EU, ogromnim vojnim budžetom hoće da to postane i vojno, a to, istorijski provjereno, ne sluti na dobro. Njemački ministar spoljnih poslova Johan Wadephul ovih dana obilazi nahiju u pratnji Schmidta i naglašava da ovaj ostaje u OHR-u, podsjeća na Berlinski proces, ističe primat u investicijama i sokoli saveznike iz dva svjetska rata. A onda i u ostalim balkanskim prijestonicama: "Primićemo vas u EU đuture, ali bez prava glasa, pod uslovom da uskladite spoljnu politiku s Briselom." Njegovom kancelaru Merkel se s Trumpom moglo desiti isto što i Zelenskyom, koji nije poslušao da prizna teritorijalne gubitke kako bi on s Putinom sklopio obećani mir u Ukrajini. Srušiće i njega FBI otvaranjem neke afere, ili CIA pobjedom AfD-a. Ako pak biznismen Trump oduži da bi im prodajom oružja isisao vojni budžet, Putin izvjesno neće čekati da Četvrti Reich stigne do Staljingrada i preventivno će udariti "orešnicima" po Berlinu. Tako će se mobilizaciona fama da se Rusi neće zaustaviti na granicama Ukrajine pretvoriti u samoispunjavajuću prognozu. Trump je već u utorak blagovremeno opomenuo Merkel: "Schmidt mora da ode!" A potom? – Kompromitovani stari Dayton, neizvjesni novi dogovor, ili razlaz koji je već uveliko u toku?