Analizirajući podatke o ukupno 1.176 vrsta, istraživači su utvrdili da kod sisara 72 posto ženki živi u prosjeku 13 posto duže od mužjaka, dok kod ptica 68 posto mužjaka nadživi ženke za oko pet posto.

Kroz čitavu istoriju i u gotovo svim zemljama traje jedna biološka zagonetka – žene u prosjeku žive duže od muškaraca.

Iako je medicinski napredak u nekim državama smanjio jaz među polovima, nova studija sugeriše da ta razlika neće uskoro nestati, jer su njeni uzroci duboko ukorijenjeni u evolucijsku istoriju, piše američki magazin Newsweek.

Međunarodni tim naučnika predvođen istraživačima s Instituta „Max Planck“ za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, u Njemačkoj, proveo je dosad najobuhvatniju analizu polnih razlika u životnom vijeku među sisarima i pticama, prenose „Vijesti“.

Analizirajući podatke o ukupno 1.176 vrsta, istraživači su utvrdili da kod sisara 72 posto ženki živi u prosjeku 13 posto duže od mužjaka, dok kod ptica 68 posto mužjaka nadživi ženke za oko pet posto.Jedno genetsko objašnjenje, poznato kao „hipoteza heterogametskog pola“, ukazuje na razlike u polnim hromozomima.

Kod sisara ženke imaju dva X hromozoma, dok mužjaci imaju samo jedan X i jedan Y, što ih čini heterogametskim polom.

Pojedina istraživanja sugerišu da dva X hromozoma mogu štititi ženke od štetnih mutacija, pružajući im prednost u preživljavanju. Zanimljivo je da je ovaj sistem kod ptica obrnut, pa su ženke te koje su heterogametski pol.

Glavna autorka studije, Johanna Stark, navela je da postoje i izuzeci.

"Neke vrste pokazale su suprotan obrazac od očekivanog“, rekla je u saopćenju.

"Na primjer, kod mnogih ptica grabljivica ženke su i krupnije i dugovječnije od mužjaka. Dakle, polni hromozomi mogu biti samo dio priče."

Reproduktivne strategije također imaju utjecaja. Prema novoj studiji, kod poligamnih sisara u kojima je konkurencija jaka, mužjaci uglavnom umiru ranije od ženki. S druge strane, kod ptica – koje su obično monogamne – taj pritisak konkurencije je manji, pa mužjaci često žive duže.

Ulogu ima i roditeljska briga. U prirodi pol koji više ulaže u podizanje potomstva – a kod sisara to je najčešće ženka – ima tendenciju da živi duže.

Kod dugovječnih vrsta, poput primata, to vjerovatno predstavlja selektivnu prednost: ženke preživljavaju dok potomci ne postanu samostalni ili polno zreli.

Kako bi procijenili utjecaj okoline, naučnici su proučili i populacije u zoološkim vrtovima, gdje su životinje zaštićene od predatora i teških uslova, i utvrdili da se razlika u dužini života smanjuje, ali ne nestaje u potpunosti.