Duboko u zimzelenoj džungli tajlandskog šumskog kompleksa Dong Phayayen-Khao Yai postavljena je zamka za tigra. Niko ne zna tačno kada će se životinja vratiti ponovno obilježiti svoj teritorij – za sedmicu ili dvije, možda i duže – pa zamku treba provjeravati tri puta dnevno.

Srećom po veliku mačku, ovu zamku nisu postavili krivolovci i ona ne znači kraj njenog života. To je djelo zaštitara prirode koji pokušavaju spasiti vrstu.

- Potrebno je puno vremena i truda da se uhvati tigar - kaže Rattapan Pattanarangsan, voditelj programa očuvanja u neprofitnoj organizaciji Panthera Thailand.

O kome se radi? O indokineskim tigrovima, čija je populacija otkrivena početkom 2000-ih i na tom ih je području ostalo malo. Točnije, između 20 i 30. Iako imaju prostora za širenje, broj velikih mačaka u ovom području se ne mijenja, a to nije dobra vijest.

- Ako je šuma u dobrom stanju, populacija bi trebala rasti - kaže Pattanarangsan, dodajući da u nekim područjima tigrovi nisu viđeni više od deset godina, piše CNN.

Kako bi otkrili zašto populacija tigrova ne raste, zaštitari prirode odlučili su krenuti u akciju. Postavili su fotozamke, a neki tigrovi su dobili i ogrlice. One otkrivaju kako se ponašaju, a to bi moglo pomoći da im se osigura budućnost.

Projekt, koji vode Tajlandski odjel za nacionalne parkove, divlje životinje i očuvanje biljaka te organizacija Panthera, surađuje sa zaštitarima iz Zapadnog šumskog kompleksa, najvećeg zaštićenog područja Tajlanda i doma većine nacionalne populacije tigrova, koji hvataju i obilježavaju tigrove od 2005. godine.

Nakon hvatanja, veterinar uspava tigra kako bi mu mogao postaviti ogrlicu i uzeti uzorke od životinje. Sve skupa traje manje od sat vremena, kaže Pattanarangsan. Lagana ogrlica životinji ne smeta. Baterija u njoj traje do dvije godine, bilježi podatke o tome gdje je životinja i svaki sat putem satelita šalje podatke. Pošto u gustoj džungli signal nije uvijek najbolji, podaci se pohranjuju i na tvrdi disk ogrlice. Kada je baterija pri kraju, ogrlica će se automatski otpustiti, pasti i poslati znanstvenicima zadnji signal, kako bi je oni pronašli.

Koristeći te podatke o lokaciji, tim može pratiti područje kretanja svakog tigra, obrasce kretanja i mjesta ulova. Već sad su ti podaci donijeli zanimljive informacije. Tigrovi obično love velike životinje, koje mogu težiti i do 350 kilograma. No, otkriveno je da u ovoj populaciji postoje tri tigra koja jedu manje životinje. Ta tri, iz nekog razloga, jedu samo manje sisavce. Plijen im zna težiti svega deset kilograma. To je ponašanje veoma neobično. Je li stvar u tome da nema dovoljno velikog plijena ili je na stvari nešto drugo?

Jedan od tih tigrova, Chantra (Mjesec), uglavnom lovi svinjskog jazavca. Druga dva love različite manje papkare, ali Chantra očito preferira ovog jazavca. Ima toga još - grickale su se i kornjače te gušteri, što nikad prije tigrovi na Tajlandu nisu jeli. Barem koliko je nama poznato, rekao je Somporn Pakpien, voditelj postaje za istraživanje divljih životinja.

Chantra ne samo da jede neobična stvorenja, nego se ne voli previše kretati. Prva je napustila majku, manja je od svoje sestre Pianporn, ali među njima postoji razlika. Chantra se kreće područjem koje je veliko samo 24 kilometra kvadratna, što je dvostruko manje od onoga kojim se kreće njezina sestra.

- Možda je manja jer je manje izbirljiva. Ona jednostavno jede sve - kaže Pattanarangsan i pojašnjava kako su tigrovi s većim područjem kretanja vjerojatno izbirljiviji, što rezultira većim plijenom i većom tjelesnom veličinom, a to pak olakšava lov na krupnije životinje.

Chantra također ima pregib na repu, što kod drugih mačaka može ukazivati na genetske probleme zbog parenja u srodstvu, kaže Pattanarangsan, dodajući da su posljedice toga kod tigrova još nepoznate.

- Ako gledamo cijelu populaciju od 20 ili 30 životinja, imamo prilično malu genetsku raznolikost, pa bismo trebali biti zabrinuti zbog toga - dodaje.

Dok tim saznaje više o prehrambenim navikama tigrova, marljivo rade i na zaštiti njihovog staništa. Plan je provesti analizu svih prijetnji koje ovim životinjama prijete. Zna se da su među njima svakako krivolov, kao i utjecaj infrastrukture koja presijeca njihova staništa.