Piše: Darko Omeragić

"Evropska unija je svedena na finansijera bez prava glasa sa obavezom da stabilizuje svoj komšiluk koji nije ona odredila. Plaćati bez mogućnosti da odlučuješ karakteristika je geopolitičke potčinjenosti. Postavlja se pitanje do koje mjere su u Berlinu, Parizu, Rimu, ali i Londonu spremni na tu ponižavajuću ulogu", piše u svojoj analizi za beogradski "Nedeljnik" dopisnik ovog časopisa iz Rima Željko Pantelić.

Autor podsjeća da "plan Witkoff"  ili plan u 28 tačaka za mir u Ukrajini neodoljivo podsjeća na Minhensku konferenciju iz 1938. godine i dogovor Londona i Pariza s Berlinom uz posredovanje Italije, da se Sudetska oblast u Čehoslovačkoj pripoji nacističkoj Njemačkoj. Skoro 90 godina poslije imamo sličnu situaciju, jer je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski pred velikom dilemom – prihvatiti loš dogovor ili nastaviti ratovati s Rusijom. Razlika je samo u tome što ovaj put nije na stolu Sudetska oblast, nego Donjecka od čije okupacije Rusija ne odustaje. Zelenski se nalazi pred mučnim kompromisom, a na nesreći njegove zemlje mnogi zarađuju.

BEZ AMERIKE SE UKRAJINA NE MOŽE VJEČNO BRANITI

Ukrajina, jasno je od početka ruske invazije u februaru 2022. godine, se ne može sama odbraniti. Pogotovo to nije moguće bez američkog oružja i što je još važnije – obavještajnih podataka SAD-a pomoću kojih se priprema za odbranu od napada ruskih raketa i dronova.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen pozvala je prije nekoliko dana zemlje Evropske unije da se brzo dogovore o planu za pokrivanje vojnih i finansijskih potreba Ukrajine za naredne dvije procijenjenih na nevjerovatnih 135,7 milijardi eura. Od ovog iznosa 83,4 milijarde bi išle na finansiranje ukrajinske vojske, a 55,2 milijarde za stabilizaciju ekonomije i rješavanje budžetskog deficita.

Iako je Evropa do sada platila ogromnu cijenu odbrane Ukrajine od Rusije jasno je da se u pregovorima o zaustavljanju rata ne pita skoro ništa. Uostalom, o zaustavljanju ovog rata Rusija direktno pregovara samo s SAD-om, dok Zelenski i čelnici Evropske unije samo daju neke komentare na već ponuđena rješenja. Njemački kancelar Friedrich Merz jučer je rekao da će se Evropa suprotstaviti nametnutom miru u Ukrajini:

"Mi slijedimo jasnu liniju – nema nikakve odluke o Ukrajini i Evropi bez Ukrajinaca i bez Evropljana, nikakav mir se ne može nametnuti iza leđa Ukrajini, nikakvo slabljenje niti podjela EU i NATO-a", rekao je Merz nakon telefonskog razgovor sa svojim ukrajinskim, francuskim, britanskim i poljskim kolegama.

Premijer Poljske Donald Tusk je rekao da su Evropljani jednoglasni i predani u nastavku pune podrške Ukrajini u njenoj odbrani od ruske agresije.

KAKVE OVO IMA VEZE S TAJVANOM?

Ali, šta kažu na to Amerikanci?

Oni pitanje rata u Ukrajini spajaju s pitanjem Tajvana. Njihova želja je da se zatvori evropski front kako bi se posvetili Kini.

"U Pekingu imaju interes da se rat u Ukrajini nastavi jer slabi Zapad i Rusiju, ili da rješenje bude krajnje nepovoljno po Kijev, što bi otvorilo presedan za Tajvan, odnosno kinesku invaziju na Formozu", piše Pantelić i nastavlja:

"Istovremeno, Kini nije u interesu da Rusija bude ni previše jaka, ali ni previše slaba. U prevodu dovoljno jaka da se odupre Americi i Evropi, a dovoljno slaba da ne može da se odupre kineskoj penetraciji u centralnoj Aziji, Sibiru i na Arktiku i da se pomiri s ulogom kineskog junior – partnera u novom geopolitičkom svjetskom poretku."

Također, dodaje on, Rusija pokušava da iskoristi istorijsku priliku da redefiniše odnose s Amerikancima – za Moskvu je Ukrajina instrument pokazivanja moći, ali i sredstvo za povratak za glavni sto sa Kinom i SAD-om gdje bi bila tretirana kao ravnopravna.

Britanska agencija Reuters piše da se Evropa boji mogućnosti mirovnog sporazuma u Ukrajini koji neće kazniti i oslabiti Rusiju i dovesti sigurnost Starog kontinenta u pitanje. Agencija navodi da je sposobnost Evrope da utječe na mirovnim sporazum SAD-a u 28 tačaka ograničena, jer joj nedostaje moć diktiranja uslova. Evropa, unatoč velikom novcu koji daje Ukrajini nema predstavnika na razgovorima o miru koji se vode na Floridi i samo izdaleka posmatra Stevea Witkoffa Moskvi.

LOGIKA VELIKIH SILA

"Imam dojam da polako jača svijest da će u nekom trenutku doći do ružnog sporazuma", rekao je Luuk van Middelaar, osnivač i direktor think tanka Briselski institut za geopolitiku.

"Trump očito želi dogovor. Ono što je vrlo neugodno za Evropljane... jest to što on želi dogovor prema logici velikih sila: ‘Mi smo SAD, oni su Rusija, mi smo velike sile‘."

Najjednostavnije rečeno, Evropa smatra da bi teritorijalni ustupci osnažili Rusiju, a da stvar bude gora Evropa je od ruske invazije u februaru do danas Ukrajini poslala 180 milijardi eura pomoći. Potencijalni adut je i da se 140 milijardi eura ruske imovine kao koristi kao pozajmica Ukrajini, ali čelnici EU se ne slažu u tome.

Pitanje je u kojoj mjeri je povezana Merzova izjava o tome da će Evropa biti protiv nametnutog mira u Ukrajini s podatkom da su evropski, a posebno njemački proizvođači oružja prošle godine prodali znatno više oružja nego godinu prije. Kompanije za proizvodnju oružja nikada nisu toliko profitirale kao u 2024. godini, pokazuje izvještaja instituta SIPRI o 100 najvećih svjetskih kompanija za proizvodnju oružja. Njihovi prihodi od prodaje oružja i vojne opreme iznosili su prošle godine 679 milijardi američkih dolara. Je li, dakle, rat u Ukrajini dobar za biznis? "Za odbrambeni sektor definitivno", kaže za DW Nan Tian iz SIPRI-ja, jedan od autora izvještaja.

KO JE PROFITIRAO OD RATA?

"Kompanije za proizvodnju naoružanja značajno su povećale svoje prihode u posljednje dvije godine." Razvijena je nova vojna oprema, zalihe su obnovljene, a uništena oprema zamijenjena.

Od sto kompanija navedenih u izvještaju, 39 je sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama i po tome je ta zemlja uvjerljivo najvažnija lokacija za industriju oružja. Na njenih 39 kompanija otpada gotovo polovina globalnih prihoda od poslovanja s oružjem.

Kompanije iz Njemačke bile su posebno uspješne – povećale su svoje prihode za čak 36 posto. "To je gotovo u potpunosti povezano s ruskom invazijom na Ukrajinu", kaže Nan Tian.

Nekome rat, nekome brat je dobro poznata poslovica koji smo mi u BiH naučili, a isto tako smo na svojoj koži osjetili slabost i neodlučnost Evrope kada je trebalo odlučnije djelovati na zaustavljanju brutalne agresije na našu zemlju.

Koliko u ovakvoj konstelaciji snaga Volodimir Zelenski može izvući koristi za svoju zemlju i izboriti se za što bolji mirovnim sporazum i hoće li rat u Ukrajini ući u svoju 5. godinu su pitanja na koja jedini odgovor imaju Vladimir Putin i Donald Trump, a njima se izgleda pretjerano ne žuri.