Usvajanjem 27. ustavnog amandmana, Pakistan je razorio ionako krhku ravnotežu moći, konsolidujući sve komandne ovlasti nad vojnim granama u rukama jednoga čovjeka – generala Asima Munira. Ova nova pozicija, komandanta odbrambenih snaga, prvi put u historiji države daje Muniru doživotni imunitet od krivičnog progona. Analitičari ocjenjuju da je time Pakistan napravio korak dalje iz formalne demokratije u autokratiju. Munir, kojeg mediji nazivaju "omiljenim Trumpovim feldmaršalom", predstavlja se kao stabilizator, iako stabilnost koju nudi proizlazi iz straha, nadzora i sistematskog gušenja opozicijskih glasova. Njegov politički uspon nije rezultat karizme, već moći tajnih službi i zakulisnih igara, s obzirom na to da je bio bivši šef vojnih obavještajnih službi, prenosi Slobodna Dalmacija.

Konsolidacija vojne moći

Ustavni amandman, usvojen ubrzanim parlamentarnim postupkom i bez ozbiljne javne rasprave, ukinuo je tradicionalnu funkciju predsjednika Združenog štaba vojske i uspostavio poziciju komandanta odbrambenih snaga. Time je general Asim Munir postao centralna figura pakistanske politike.

Munir je dugo djelovao iz sjene državnih struktura, kao čovjek vojnog obavještajnog aparata koji nikada nije skrivao prijezir prema civilnim institucijama. Njegov uspon rezultat je moći tajnih službi i zakulisnih igara, a reputaciju je izgradio kao hladni tehnokrata koji precizno koristi slabosti protivnika u političke svrhe.

Iako ga službena verzija narativa opisuje kao stabilizatora koji donosi red u državu iscrpljenu ekonomskim propadanjem, u stvarnosti, stabilnost koju nudi proizlazi iz straha, nadzora i discipliniranja disonantnih glasova.

Pod njegovim vodstvom, vojska je proširila ovlasti u svim ključnim sektorima, od bezbjednosti do privrede, dok su svi opozicijski glasovi sistematski gušeni.

"Sistem funkcioniše tako da vojska odlučuje, a civilne institucije klimaju."

Munir danas nadzire nuklearni arsenal, obavještajne službe, vojne korporacije i političke procese, dok su premijer i parlament svedeni na administrativne dekoracije. Čak su i sudovi oslabljeni formiranjem Federalnog ustavnog suda, tijela dizajniranog da bude poslušan instrument u novoj arhitekturi moći.

"Pakistan First" – vanjska politika bez kompromisa

General Munir se zalaže za politiku koju analitičari nazivaju "Pakistan First" (Pakistan prvi), s naglaskom na jačanje države, kontrole i bezbjednosti. Njegov pristup kombinuje vojnu moć i ideološku viziju, s naglaskom na islamski identitet koji poistovjećuje s nacionalnim.

Munir ne odbacuje ideju da sloboda izražavanja mora biti apsolutna, posebno kada je riječ o sadržajima koje smatra "propagandom", "dezinformacijama" ili "prijetnjom moralnim vrijednostima".

• Indija i Kašmir: U odnosima s Indijom, general zastupa nepopustljivu poziciju, pri čemu Kašmir opisuje kao "žilu kucavicu Pakistana". Njegova retorika ostavlja malo mjesta kompromisu.

• Geopolitička fleksibilnost: Zagovara da Pakistan više ne smije biti "tuđi saveznik", nego država koja bira partnere isključivo prema vlastitom interesu.

• Afganistan i migranti: Prema Afganistanu zauzima tvrdu bezbjednosnu politiku, podržavajući stroge mjere prema ilegalnim migrantima, posebno afganistanskim izbjeglicama, naglašavajući da Pakistan ne može nositi teret regionalnih nestabilnosti.