Pero Previšić, predsjednik Čapljinske neovisne stranke i član Predsjedništva HNS-a BiH jedan je od rijetkih glasova iz Hercegovine koji je oštro kritizirao paktiranje Hrvatske demokratske zajednice BiH s Miloradom Dodikom koji je još prije nekoliko godina usred Zagreba priznao da je “hrvatsko pitanje” u bh. entitetu RS “riješeno”. Naravno, tako što su Hrvati, katolici, etnički očišćeni!

Prema riječima Previšića, svečanost polaganja kamena temeljca za izgradnju Kulturnog-pastoralnog-studentskog centra na Petrićevcu, kojoj su nazočili visoki dužnosnici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, još jednom je razotkrila duboki jaz između političkih govora i stvarnog stanja hrvatskoga naroda, osobito u Republici Srpskoj, prenosi Radiosarajevo.

“Dok se pred kamerama koristi jezik pun optimizma, zajedništva, strateških projekata i europske perspektive, jasno nam je da je stvarnost sasvim drukčija, Hrvata u Republici Srpskoj gotovo više i nema. Nažalost brojke pokazuju da su postali statistička pogreška, jer u RS-u ne vide budućnost. Zbog toga je razumljivo zapitati se kome će ovaj Centar uopće služiti i zašto se inzistira na simbolici kada ne postoje realne mjere koje bi omogućile opstanak zajednice. Ovakvi projekti ostaju prazna kulisa kada nema ljudi koji bi ih ispunili životom”, naveo je Previšić.

Posebno je, kako veli, zabrinjavajuća politička poruka koju je Dragan Čović poslao svojim obraćanjem, nazvavši Milorada Dodika “predsjednikom” i preko njega pozdravivši “prijatelje iz Republike Srpske”.

“Takav istup ne može se odvojiti od činjenice da su na prostoru pod kontrolom struktura koje su prethodile današnjem RS-u počinjena najteža stradanja Hrvata. U velikom dijelu Posavine hrvatska zajednica je gotovo nestala, a do danas se nastavlja javno omalovažavanje hrvatskih žrtava, uključujući i negiranje tragedija poput Bleiburga te nazivanje Oluje ustaškom ideologijom. Čovićev prijateljski ton prema takvom političkom vodstvu, koji godinama ruši državne institucije, blokira europske procese, potiče tenzije i javno relativizira hrvatske patnje, mnogi Hrvati doživljavaju kao političko poniženje, a ne diplomaciju”, upozorio je.

Još je, kako je istakao, pogubnija kontradikcija da Čović godinama govori o europskom putu Bosne i Hercegovine, a u praksi surađuje upravo s onima koji taj put sustavno blokiraju.

“Deklarativna potpora europskoj budućnosti ne znači ništa ako političko djelovanje ide u suprotnom smjeru. Mnogi Hrvati u BiH s pravom primjećuju da se europska retorika koristi više kao ukras nego kao stvarna politička obaveza. Sve to dodatno opterećuje i percepcija da Katolička crkva svojom prisutnošću na ovakvim događajima neizravno podupire politiku HDZ-a, koju velik broj vjernika i povratnika smatra jednom od glavnih odgovorni za dugogodišnje slabljenje i iseljavanje hrvatskog naroda. Kada se Crkva pojavljuje na svečanostima koje slave projekte bez naroda koji bi ih koristili, mnogi to doživljavaju kao distanciranje od onih koji su izgubili domove, zemlju i životni prostor, a ne kao podršku njihovoj borbi”, smatra Previšić.

Nadalje, tomu se, kako kaže, pridodaje i činjenica da se Dragan Čović na popisu iz 1991. izjasnio kao “jugosloven”, što njegovi današnji politički potezi kod mnogih samo dodatno potvrđuju.

“Njegovo djelovanje sve više ostavlja dojam da su mu osobni i stranački interesi važniji od stvarne brige za hrvatski narod, čiji se broj iz dana u dan smanjuje, dok šute oni koji ne bi smjeli šutjeti. Sve ovo vodi do jednostavne, ali porazne istine, ne može se graditi budućnost tamo gdje ljudi više nema. Ne može se govoriti o europskom putu dok se podržavaju oni koji ga sustavno ruše. Ne može se nakon 30 godina pozivati na zajedništvo dok se narod iseljava i nestaje s prostora koje bi trebao nazivati svojim domom. A upravo oni koji licemjerno pozivaju na zajedništvo danas su najveći grobari hrvatskog naroda”, istakao je.

Nakon veleizdajničke poruke iz 2022. godine u Skupštini RS-a (“Čuvajte Republiku Srpsku, op. a.) i nova izjava predstavlja nastavak djelovanja “jugoslovena” Čovića.

“Previše je krvi hrvatskih branitelja i civila proliveno da bi se šutjelo na ovakvo ponašanje onih koji bi, čini se najradije da Jugoslavija nikada nije nestala. Ovakve svečanosti i političke poruke, izrečene bez preuzimanja odgovornosti za stvarno stanje i bez stvarne borbe za opstanak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, doživljavaju se kao licemjerje i kao sram”, zaključio je Previšić.