Dok Vlada građanima obećava zaštitu standarda kroz ograničavanje marži i parcijalne intervencije, stvarnost govori suprotno – četvoročlanoj porodici u Crnoj Gori je za dostojan život potrebno 2.050 eura mjesečno.

Na razliku između političkih poruka i praznog novčanika, upozorio je Mirza Krnić iz Preokreta, navodeći da su državne mjere tek marketinški potezi, piše Pobjeda.

Posebno zabrinjava činjenica da zvanična potrošačka korpa Monstata više ne postoji u javnosti, dok su troškovi života izmakli svakoj kontroli. Umjesto rješavanja uzroka inflacije, država se bavi posljedicama, ostavljajući građane da sami nose teret rasta cijena, uvozničkih lobija i koncentrisanog trgovinskog kapitala.

Krnić je podsjetio da je krajem 2011. godine minimalna potrošačka korpa po Monstatu iznosila je 770 eura.

„Monstat je u međuvremenu mijenjao metodologiju i minimalna potrošačka korpa nije ispratila rast troškova života u adekvatnoj mjeri. Zvanična potrošačka korpa se ne objavljuje od decembra 2023, kada je je iznosila 830 eura. U svakom slučaju, od tada Unija slobodnih sindikata objavljuje sindikalnu potrošačku korpu, što je za pohvalu. Osim troškova hrane, pića i neprehrambenih proizvoda, sindikalna korpa sadrži i druge troškove neophodne za dostojan život građana, a za decembar ove godine iznosi 2,05 hiljada eura“, kazao je Krnić.

On je dodao da ti podaci vjernije od Monstatovih prikazuju koliko novca mjesečno treba četvoročlanoj porodici.

Krnić smatra da je rast troškova mnogo veći od onog što bilo koje ograničenje marži može da postigne, kao i da su te mjere marketinškog karaktera, bez stvarne želje i mogućnosti da makar ublaže snažni udar na budžet građana.

„Vrlo su ograničenog opsega, možda mogu dati male kratkotrajne efekte, ali dugoročno će proizvesti još veće probleme i privredi i građanima. Inflacija je u novembru 4,2 odsto, i dalje je visoka i teško da možemo očekivati pad. Prije svega, moramo da razumijemo da se ne rješava problem od posljedice. Vi možete ograničiti maržu, ali ako krupni trgovinski kapital želi da zaobiđe taj problem, vrlo je jednostavno. Imamo i problem uvozničkih lobija. Reguliše se nekoliko proizvoda i po tim novim cijenama drugi proizvođači imaju slične cijene“, saopštio je Krnić.

On je kazao a je za taj problem, u svakom slučaju, odgovorna država, a ne privreda. On smatra da bi, ukoliko se želi stvarno rješavanje problema, trebalo uključiti privredu kako bi se došlo do održivih rješenja na fer postavkama.

„Ukoliko se negativna praksa nastavi, to znači da ulazimo u vrijeme još veće nestabilnosti i nesigurnosti i ukoliko se nešto drastično ne promijeni, građani neće osjetiti boljitak, čak suprotno“, objasnio je Krnić.

Bez pokretanja proizvodnje i oživljavanja privrede, svako dalje povećavanje zarada neminovno će, prema njegovim riječima, uvećavati inflaciju koja će ne samo obezvrijediti povećanje zarada, već dovesti građane u još nepovoljniji položaj.

„Kod nas je problem što je tržište visoko koncentrisano u rukama nekoliko velikih trgovinskih lanaca, a imaju tendenciju da nastupaju monopolistički. Crna Gora uvozi inflaciju, a od Evrope sad imamo i domaću. Domaća proizvodnja je nedovoljno razvijena. Kada se uvede limitiranje marži, trgovci lako prenesu teret na druge proizvode, ili ga prebace na dobavljače, koji onda opet reaguju povećanjem cijena. Sistem jednostavno nema unutrašnju otpornost“, saopštio je Krnić.

On je dodao da veliki problem predstavlja struktura privrede, ogromna uvozna zavisnost,veliko učešće usluga i zavisnost od turističke sezone.

„Takođe carina, akcize značajno učestvuju u krajnjoj cijeni proizvoda. Tamo gdje imamo proizvodnju, ona je nedovoljno razvijena – na primjer u mliječnoj industriji dominiraju mlijeko i jogurti koji su niskoakumulativni artikli. Toj industriji su potrebna velika ulaganja da bi mogli proširiti asortiman na artikle sa većom akumulacijom“, kazao je Krnić.

On smatra da limitiranje marži može biti korisna kratkoročna mjera u kriznim vremenima kao dio paket aranžmana, ali ne i strategija, jer su dugoročni efekti samo negativni. Visoka uvozna zavisnost čini Crnu Goru ranjivom na jake inflatorne udare na svjetskom tržištu.

„Pojedine zemlje EU ograničavanje marži povremeno koriste, ali kao jednu od mnogih mjera, i to u vrlo ograničenom opsegu, jer može negativno uticati na male proizvođače i poremetiti tržište. Oni aktivno koriste poresku i monetarnu politiku, kao i subvencije i kontrolu kartela“, rekao je Krnić.

On je dodao da bi trebalo jačati preduzetništvo i proizvodnju, a samim tim pripremati teren za manju zavisnost, a veću mogućnost upravljanja ekonomskim procesima.

„Proizvodnjom možemo smanjiti uvoz i povećati izvoz, kao i potrošnju domaćih proizvoda, što se dalje pozitivno odražava na zaposlenost, produktivnost, jačanje konkurentnosti, pa samim tim i snižavanje cijena. Došlo bi do rasta potrošnje i bolje naplate poreza, ali na zdravim osnovama, bazirano na domaćoj proizvodnji, što bi imalo višestruke koristi po državu, zaposlene i građane“, naveo je Krnić.

On je podsjetio d aje više puta predlagano uvođenje robnih rezervi, koje mogu biti efikasan mehanizam za kontrolu cijena, uz uvezivanje sa domaćim proizvođačima, fokus na rast domaće proizvodnje i promovisanje preduzetništva, kao i kontrolu uvozničkih lobija i dogovornog nastupanja krupnog kapitala, odnosno stvaranja monopola i oligopola.

Krnić smatra da Vlada može da utiče na cijene akciznom i poreskom politikom, da jača kontrolu velikih trgovinskih lanaca, te da ograniči i spriječi negativan uticaj uvozničkih lobija na domaće proizvode.

„Treba da se promovišu domaći proizvodi, uvežu u zadruge domaći proizvođači, da im se garantuje otkup po unaprijed definisanim cijenama, pomogne u brendiranju i uniformisanju proizvoda po kojima smo prepoznati. Važno je i smanjiti troškove logistike, prije svega transporta koji u velikom dijelu učestvuju u cijeni koštanja. Da ima vizije, nakon svih ovih aktivnosti promovisao bi se ekonomski patriotizam kroz razne subvencije i popuste. Tako bi proizveli pomjeranje stvari ka opštem dobru i koristi građana, ali ova Vlada nema interesa za to, a ni želje i ideje kako to da sprovede“, saopštio je Krnić.

Prema nedavnom istraživanju Centra za edukaciju, informisanje i istraživanje Unije slobodnih sindikata (USSCG), sindikalna potrošačka korpa za četvrti kvartal ove godine u Crnoj Gori iznosi 2,05 hiljada eura, što je 195 eura više nego u istom periodu prije dvije godine.

U poređenju sa trećim ovogodišnjim kvartalom došlo je do smanjenja troškova prehrambenih proizvoda i obrazovanja i kulture, a povećanja u kategoriji stanovanja i komunalija, kao i za ličnu higijenu i njegu zdravlja.

Troškovi prehrambenih proizvoda smanjeni su 15 eura nominalno ili 2,33 odsto, dok je kod stanovanja i komunalija došlo do rasta od 1,96 odsto ili pet eura nominalno, zbog pojačane sezone grijanja i većeg prosječnog računa za električnu energiju. Kategorija troškova za ličnu higijenu i njegu zdravlja je korigovana deset eura na 145 eura, što je rast od 7,41 odsto.

Kod kategorije troškova za obrazovanje i kulturu zabilježen je drastičan pad za 30 eura. U trećem kvartalu došlo je do rasta troškova te kategorije za 30 eura, jer je postojala pojačana potreba za opremanjem đaka za školu. U četvrtom kvartalu te potrebe nema, te je ta kategorija vraćena na prvobitni nivo od 105 eura, koliko je iznosila u drugom kvartalu ove godine.

Ukupno gledano, sindikalna potrošačka korpa za četvrti kvartal je 30 eura manja u odnosu na treći.

U poređenju sa četvrtim kvartalom prošle godine, ukupna sindikalna potrošačka korpa za poslednji ovogodišnji kvartal porasla je 75 eura, odnosno 3,81 odsto.