Privremeno ponovno uvođenje šengenskih graničnih kontrola — nekada rezervirano za istinske vanredne situacije — sve više postaje prikladan alat za vlade željne da pokažu odlučnost u pogledu migracija, kriminala ili jednostavno da smire domaće strahove.

Posljedica je vidljiva svakome ko prelazi granicu na putu na posao: redovi tamo gdje ih nije bilo, provjere ličnih dokumenata koje su nekada bile nezamislive, te postepena normalizacija praksi koje je Šengen trebao ukinuti.

Kontradikcija je očigledna. Političari ponosno zazivaju Šengen kao simbol evropskog jedinstva, ali mnogi ga potajno podrivaju ponovljenim produžavanjima privremenih kontrola koje sada izgledaju trajno, osim po imenu,. Pravni okvir ostaje netaknut, ali iskustvo građana nije piše Euobserver.

Da li je duh Šengena još uvijek živ? Formalno, jeste. Suštinski, pod ozbiljnim je pritiskom. Projekat koji je nekada utjelovljivao samopouzdanje Europe u otvorenost sada odražava njene strahove. Budućnost Šengena ovisit će o tome hoće li države članice izabrati da brane slobodu kretanja kao kamen temeljac evropske integracije — ili će je nastaviti narušavati u ime kratkoročnog političkog umirenja.

Na svoju 40. godišnjicu, Šengenu nije potrebna samo komemoracija. Potrebna mu je politička hrabrost.

Deset država ima unutrašnje kontrole

Trenutno je 10 šengenskih država odlučilo ponovo uvesti svoje šengenske granice: Austrija, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Norveška, Poljska, Slovenija i Švedska. Među njima, Austrija, Danska, Francuska, Njemačka, Norveška i Švedska izgledaju kao da održavaju kontrole na gotovo trajnoj osnovi.

Prije ponovnog uvođenja ili produženja unutrašnjih provjera, vlada mora procijeniti ne samo da li će ta mjera funkcionirati, već i da li rizikuje neopravdano ograničavanje slobode kretanja, što je sama suština Šengena.

Razlozi za takve mjere su strogo definirani:

1. terorizam ili ozbiljan organizirani kriminal;

2. velike vanredne situacije u javnom zdravstvu;

3. iznenadni, izuzetni porasti neovlaštenog kretanja unutar EU;

4. veliki međunarodni događaji koji zahtijevaju izvanredne sigurnosne mjere.

U 2024. godini, Šengenski kodeks o granicama revidiran je kako bi se zatvorile pravne rupe i vratila vjerodostojnost. Reforme su pojasnile da nakon što se dostigne početno dvogodišnje ograničenje, država članica može zatražiti samo jedno, konačno produženje, i to do najviše jedne godine. Nakon toga, zakonski plafon je apsolutan: tri godine i ni dana više.

Ipak, u praksi, nekoliko vlada ignorira ova ograničenja. Rezultat je pravni paradoks: iako šengenski sistem formalno ograničava dugoročne provjere unutrašnjih granica, neke države članice pretvorile su "privremene" kontrole u politiku bez roka trajanja. Ono što je osmišljeno kao alat za hitne slučajeve sada opasno naginje rutini, a za mnoge to predstavlja tiho demontiranje jedne od najslavljenijih sloboda EU.

Narastajući izazovi za građane

Obrazac ponovnog uvođenja šengenskih graničnih kontrola može se pratiti kroz tri glavne faze: izbjegličku krizu, val terorističkih napada i pandemiju Covid-19. Zabrinjavajuće je to što se ova praksa nastavlja. Čini se da ne postoji dovoljan nadzor nad razlozima koji stoje iza ponovljenih odluka nekih država članica da zatvore svoje granice.

U preambuli Šengenskog sporazuma navodi se da se "sve bliža unija naroda država članica Evropskih zajednica treba izraziti u slobodi prelaska unutrašnjih granica za sve državljane".

Slobodno putovanje preko granica nije samo vrijedan instrument za poboljšanje prekogranične saradnje i jačanje jedinstvenog tržišta — to je temeljno pravo koje se mora zaštititi i podržati (član 45. Povelje o temeljnim pravima). To pravo daje smisao suštini državljanstva EU i intrinzično je povezano s korijenima evropskog identiteta.

Česte ili neopravdane granične kontrole mogu oslabiti kredibilitet i primjenu zakonodavstva EU, stvarajući uslove u kojima šengenske države stavljaju svoje nacionalne prioritete iznad zajedničkih pravila uspostavljenih na nivou EU.

Evropska služba za akciju građana (ECAS) dugo je posvećena osnaživanju građana da ostvaruju svoja prava na slobodno kretanje, posebno kroz svoju službu Your Europe Advice. S više od 30 godina iskustva u ovom području, svjedoci smo rastućih izazova s kojima se građani suočavaju prilikom prelaska šengenskih granica.

Kako se ograničenja nastavljaju gomilati, ECAS ostaje oprezan u praćenju razvoja situacije i zalaganju za potpuno i efikasno ostvarivanje slobode kretanja. Vjerujemo da prisila na navigaciju fizičkim granicama unutar šengenskog područja — i sve veće oslanjanje na privremeno ponovno uvedene granične kontrole — prijeti samoj suštini slobode kretanja, slabi duh Šengena i u konačnici podriva identitet EU i zajednički osjećaj pripadnosti koji je u srži evropske integracije.