Republika Kipar pokrenula je ambiciozan pregovarački paket, nudeći Turskoj postupno uklanjanje prepreka za dublju saradnju s EU, u zamjenu za povlačenje turskog veta na pristup Kipra NATO-ovom programu Partnerstvo za mir (PfP), piše Sanin Mirvić za portal !Odgovor.ba.

Ovaj postepeni pristup, koji mediji opisuju kao deeskalacijski manevar, usko je povezan s nastojanjem da se ponovo pokrene mirovni proces na otoku. U suštini, radi se o strateškoj razmjeni: Ankara želi ekonomske i političke pomake prema EU, dok Nikozija traži sigurnosno sidrište i veću međunarodnu legitimaciju, izbjegavajući pritom polarizirajuću debatu o punopravnom članstvu u NATO-u.

Ispod površine te formalne razmjene leži složenija geopolitička dinamika. EU kao cjelina teži stabilnijem Istočnom Mediteranu, ali njeno djelovanje uvjetovano je sporim konsenzusom 27 država članica. Iako će kiparsko predsjedavanje Vijećem EU u prvoj polovini 2026. dati pregovaračkoj inicijativi dodatnu vidljivost i institucionalni megafon, ono ne garantuje kontrolu nad konačnim ishodom.

U ovoj kompleksnoj dinamici, simbolika predsjedavanja može poslužiti kao koristan alat, ali ne i kao presudni faktor koji može nadoknaditi duboko ukorijenjeni nedostatak povjerenja i oprečne nacionalne interese.

Partnerstvo za mir, sigurnosni most, ne i članstvo

Partnerstvo za mir (PfP) privlačan je kompromis jer omogućuje operativnu bliskost s NATO-om – kroz zajedničko planiranje, vježbe, povećanu interoperabilnost i reformu sektora bezbjednosti – a formalno ne podrazumijeva članstvo. To je, drugim riječima, okvir za praktično djelovanje, a ne garancija budućeg pristupa. 

Za Kipar je upravo ta nijansa ključna: PfP nudi sigurnosne koristi, istovremeno ublažavajući unutrašnje političke otpore prema punoj integraciji u NATO i smanjujući rizik da turski veto postane trajno stanje. PfP nije krajnji cilj, već most između izolacije i punopravnog članstva – strategija koja nastoji prevladati trenutnu blokadu, ne preskočiti je. 

Bosna i Hercegovina je u PfP-u od 2006. godine, i sama ta činjenica nije „proizvela” punopravno članstvo. Kipar to zna. Ankara to zna. Zato se plan prodaje kao most, a ne kao obećanje.

Skepticizam Ankare: Opipljiv ustupak za neizvjesnost obećanja

Osnova turskog skepticizma je jednostavna i kalkulativna: dok Nikozija može obećati povoljniju "atmosferu" u odnosima EU–Turska, ona ne može garantirati konkretne rezultate iz Brisela. Nasuprot tome, ukidanje veta na PfP predstavlja trenutan, opipljiv ustupak koji bi Kipru odmah dao novi sloj sigurnosne legitimacije.

Turska računica prepoznaje da se procesi u EU mogu efektivno blokirati i bez formalnog odbijanja – kroz zamrzavanje mandata, odugovlačenje i postepeno isparavanje "pozitivne agende". Jednom dat ustupak, međutim, teško je povući.

Kiparska poluga: Realan utjecaj gdje to ima smisla

Iako još uvijek nije punopravni član Schengenskog prostora, Kipar je već postao njegov funkcionalni dio: od ljeta 2023. godine koristi Schengenski informacioni sistem (SIS), što mu omogućava naprednu razmjenu podataka o licima i robi i predstavlja ključan tehnički preduslov za eventualno puno članstvo.

Ovaj kapacitet, međutim, stvara specifičan izazov na samom otoku, gdje Zelena linija sa Sjevernim Kiprom nije klasična vanjska granica EU, već specifičan režim kretanja definisan evropskim pravilima. Svaki dalji pomak ka schengenskoj integraciji stoga može imat dvojaki efekat: izgraditi povjerenje kroz veću transparentnost i kontrolu, ili pak pojačati napetost ako se politička klima na otoku pogorša.

Ovaj oprez postaje još oštriji kada se pregovori preklope s područjem evropske odbrambene saradnje. Upravo ovdje Kipar – često u koordinaciji s Grčkom – posjeduje stvaran i direktan utjecaj, posebno kroz mogućnost postavljanja političkih uslova za tursko učešće u instrumentima poput Evropskog odbrambenog fonda (EDF) ili programa SAFE.

Ovaj segment razmjene otkriva pravu prirodu „pogodbe“: Kipar nudi pristup domenu gdje ima stvarnu polugu za odobravanje ili blokadu, dok Tursku poziva da vjeruje u oblast (širi politički odnosi s EU) gdje je kiparski utjecaj posredan i nesiguran.

Na terenu: Politika malih koraka

Na otoku se paralelno odvija "mikropolitika" koja testira da li je uopće moguće graditi minimum povjerenja. U decembru 2025. dvije strane su podržale paket mjera: olakšanje izvoza za halloumi/hellim sir prema EU tržištu, rasterećenje prijelaza preko tampon-zone i rješavanje konkretnih infrastrukturnih problema poput vodosnabdijevanja.

U tom procesu, i čestitke upućene novom predsjedniku sjevernog dijela otoka predstavljaju simbolički podsticaj za dalje korake. UN je, s druge strane, kroz svoje kanale signalizirao spremnost za nastavak zajedničkih susreta i rad prema narednom formatu razgovora — uz naglasak na postupnost.