PLAN američkog predsjednika Donalda Trumpa da preuzme kontrolu nad venezuelanskom naftnom industrijom i pozove američke kompanije da je obnove, nakon hapšenja predsjednika Nicolasa Madura u specijalnoj operaciji, vjerovatno neće imati značajan trenutni utjecaj na cijene nafte.

Venezuelanska naftna industrija nalazi se u veoma lošem stanju nakon godina zanemarivanja i međunarodnih sankcija. Zbog toga bi mogle proći godine i biti potrebna ogromna ulaganja prije nego što proizvodnja značajnije poraste.

Ipak, pojedini analitičari su optimistični i smatraju da bi Venezuela relativno brzo mogla udvostručiti ili čak utrostručiti sadašnju proizvodnju od oko 1,1 milion barela dnevno, te se približiti historijskim nivoima.

"Iako mnogi izvještavaju da američke vojne akcije nisu oštetile venezuelansku naftnu infrastrukturu, ona propada već dugi niz godina i trebat će vremena da se obnovi", izjavio je Patrick De Haan, glavni analitičar za naftu u GasBuddyju, platformi koja prati cijene goriva.

Politička stabilnost kao preduslov za ulaganja

Američke naftne kompanije, međutim, neće biti spremne na velika ulaganja bez stabilnog političkog režima. Politička situacija je i dalje neizvjesna. Trump je izjavio da Sjedinjene Američke Države preuzimaju kontrolu, dok je aktuelna potpredsjednica Venezuele, prije nego što joj je vrhovni sud naredio da preuzme ulogu privremene predsjednice, tvrdila da Madura treba vratiti na vlast.

"Ako se pokaže da SAD uspješno upravlja zemljom, rekao bih da bi se pojavilo mnogo optimizma da američke energetske kompanije mogu relativno brzo ući i revitalizirati venezuelansku naftnu industriju", napomenuo je Phil Flynn, viši tržišni analitičar u Price Futures Groupu.

Prema Flynnovim riječima, ako Venezuela ponovo postane velika naftna sila, to bi "dugoročno moglo učvrstiti niže cijene" i dodatno povećati pritisak na Rusiju.

Naftom se ne trguje vikendom, pa nije bilo trenutnog utjecaja na cijene. Ipak, ni nakon ponovnog otvaranja tržišta ne očekuje se veliki pomak. Venezuela je članica OPEC-a, pa je njena proizvodnja već uračunata u globalne kvote, a na svjetskom tržištu trenutno postoji višak nafte.

Evo prevoda i drugog dijela teksta na bosanski jezik, uz zadržavanje stručne terminologije i preglednosti:

Chevron jedini ima veće operacije u Venezueli

Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Venezuela posjeduje najveće dokazane rezerve sirove nafte na svijetu, procijenjene na oko 303 milijarde barela, što čini približno 17% globalnih rezervi.

Upravo zbog toga međunarodne naftne kompanije imaju jasan interes za povratak. Dok Exxon Mobil nije odmah odgovorio na upite, glasnogovornik ConocoPhillipsa, Dennis Nuss, poručio je da kompanija prati razvoj događaja i moguće posljedice za stabilnost globalne opskrbe, naglasivši da je prerano za spekulacije o budućim ulaganjima.

Chevron je trenutno jedina američka kompanija s ozbiljnijim operacijama u zemlji, gdje proizvodi oko 250.000 barela dnevno. Prisutni su još od 1920-ih godina, a posluju putem zajedničkih ulaganja s državnom kompanijom Petróleos de Venezuela S.A. (PDVSA).

Historijski pad: Od lidera do margine

Uprkos ogromnim rezervama, Venezuela danas proizvodi manje od 1% svjetske sirove nafte. Korupcija, loše upravljanje i sankcije uzrokovali su dramatičan pad:

• 1999. godina: 3,5 miliona barela dnevno.

• Danas: Oko 1,1 milion barela dnevno.

Analitičari ističu da problem nije u pronalaženju nafte, već u političkom okruženju. Još 2007. godine, tadašnji predsjednik Hugo Chavez nacionalizovao je veliki dio industrije i izbacio igrače poput ExxonMobila.

"Procjena je da bi za povećanje proizvodnje sa sadašnjeg miliona na četiri miliona barela dnevno bilo potrebno oko deset godina i 100 milijardi dolara ulaganja", navodi Francisco Monaldi sa Univerziteta Rice.

Geopolitički značaj i pritisak na Rusiju

Venezuela proizvodi tešku sirovu naftu, koja je ključna za proizvodnju:

1. Dizel goriva

2. Asfalta

3. Goriva za tešku mehanizaciju

Budući da američka "laka" nafta ne može lako zamijeniti venezuelansku "tešku", rafinerije u Meksičkom zaljevu bi profitirale od većeg pristupa ovom resursu. Povećanje proizvodnje u Venezueli direktno bi oslabilo poziciju Rusije, jer bi globalno tržište imalo alternativni izvor dizela i teške nafte.

Pravne kontroverze preuzimanja kontrole

Matthew Waxman, profesor prava na Univerzitetu Columbia, upozorava na ozbiljna pravna pitanja: "Pitanje je ko zapravo posjeduje venezuelansku naftu. Prema međunarodnom pravu, okupaciona sila se ne smije obogaćivati resursima druge države." On smatra da će Trumpova administracija vjerovatno tvrditi da Madurova vlada nikada nije imala zakonito vlasništvo nad tim resursima.